Članovi Udruženja roditelja onesposobljene djece i onesposobljenih lica “Urodiol” TK obilježili su Dječiju nedjelju, šetnjom, prodajnim bazarom i Danom otvorenih vrata.
Udruženja roditelja onesposobljene djece i onesposobljenih lica “Urodiol” TK je jedino koje okuplja i djecu i osobe sa višestrukim smetnjama. Nažalost, vrata na Dan otvorenih vrata u Udruženju koje ima 27 članova, niko nije otvorio.
“Meni je žao što nema gostiju. Najavljeno je da će biti otvorena vrata. To smo čak dostavili i Ministarstvu za rad i socijalnu politiku TK. Ipak, zahvaljujem što su nam pomogli koliko-toliko za Dječiju nedjelju. To su minimalna sredstva koja ne mogu biti ni za osnovne potrebe, a tek za šta više”- kazala je Nermina Ćorhodžić, predsjednica Udruženja. Ona ističe da se ona i članovi bore za prava onesposobljene djece i osoba u vremenu kada niko o njima ne brine.
“Nama je bitno da iskažemo prava naše djece, da podrže našu djecu kako za prevoz, kako za uvećani dodatak. Vrijeme korone je bilo, već treća godina. Nas niko nije podržao finansijski niti je podržao ovu djecu. Osim Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku koje je je dalo po 100 KM”- kaže predsjednica. Ona naglašava da djeca i osobe imaju velike potrebe, ali da su zaboravljeni sa svih strana i od svih. Uglavnom se radi o porodicama sa slabijim imovinskim stanjem.
Djeca imaju 53 KM dodatka i do 27 godina pravo na prevoz. Oni koji su stariji od 27, a i oni koji su teško pokretljivi, dolaze taksijem. Kada roditelji imaju novca da plate da dođu u Udruženje koje je ovim osobama jedino utočište, pričaju nam roditelji.
“Ovo im je druga kuća. Tu se osjećaju najbolje. Merak im je ovdje popiti. Zajedno, ne rugaju se i ne smiju se jedni drugima. Svi isti. Smijanja i ruganja ima u autobusu, svega”- priča nam Ramiza Hidanović, majka 26-godišnjeg Asmira koji ima višestruke smetnje i prvu kategoriju invaliditeta. Njegova majka se brine, jer kako kaže, roditelji stare, postzaju sve nemoćniji.
“Čovjek mora biti jak, sabran, pribran. Idemo dalje. Svane dan, noć kakva nam budu. Borba. Trnovita borba”- zaključuje ova majka. U nezavidnoj situaciji su i Zafija i Adem Mulahamzić iz Kalesije koji 23-godišnjeg sina Hasana dovode, odnosno, donose, u Udruženje.
“Nepokretan, ne može hodati. Ima napade, trese se sav. On kada se počne tresti, ja dobijem šok. Teško mi je posve. I čovjek mi se razbolio, bolestan je”- pojašnjava Zafija. Ona dodaje da teško žive od 380 KM Hasanove invalidnine i 90 KM muževe. Posebno je brine šta će biti sa njenim sinom u budućnosti.
“Ne daj bože da bude meni šta ili Ademu. Ko bi primio ovo dijete? Kćerke se udale, imaju svoju porodicu, svoj život. Dođe mi nekada da drečim. Teško mi je stvarno”- kroz suze kaže ova majka.
Prostorije Udruženja su nedavno i djelomično sanirane, tačnije, dio stropa, a zahvaljujući Vladi TK. U tom prostoru se članovi okupljaju, druže, a imaju i radionice. Prave nakite i razne druge predmete koji su na prodaju.
“Pravimo nakit, kitimo nižemo lančiće. Lijepo nam je. Slavimo ovdje rođendane. Ovdje mi je moje društvo, drugovi i drugarice”- priča Irmela Peranović. Da provode korisno zajedničko vrijeme, tvrdi i Adisa Mujić.
” Pravimo narukvice, minđuše, lančiće, idemo na ekskurzije, lijepo nam je”- priča ona.
Ugalvnom su im jedini prijatelji koje imaju upravo tu.
“Kada sam završila školu, upisali su me u udruženje. Ovdje dolazim. Kod kuće nemam nikog, samo mama i ja”- ispričala je Adnana Bajrić.
Građani mogu pomoći tako što će kupiti neki od predmeta koje prave na radionicama članovi Udruženja, a kontakt i više informacija o svemu se može pronaći na Facebook stranici URODIOL TK .
Ipak, najveća pomoć je podrška svakog pojedinca, razumjevanje i solidarnost sa osoba sa invaliditetom.
(Nataša Tadić)