U Tuzlanskom kantonu poznata je nova parlamentarna većina koju čini 19 zastupnika od kojih 17 dolazi iz SDA i DF-a te dva zastupnika PDA, koji više nisu dio Pokreta demokratske akcije.
Irfan Halilagić, Muamer Zukić, Smajo Mandžić, Lejla Vuković, Šekib Umihanić, Fadil Kudumović, Jasmina Lugavić, Suvada Džuzdanović, Bahrudin Ahmetagić, Damir Šišić, Edin Dedić, Hasiba Kurtić i Edin Vikalo iz SDA, Žarko Vujović, Sandra Imširović, Boris Krešić i Ivana Mijatović iz DF-a, te Senad Alić i Jakub Suljkanović, perjanice PDA, koji će ubuduće djelovati kao nezavisni poslanici. Sve su ovo imena koja će ubuduće krojiti sudbinu skoro pola miliona građana TK.
Iako je u kuolarima kružila priča, odmah nakon izbora, da SDA ima dovoljan broj ruku da napravi većinu uz DF, rijetki su pomislili da su nedostajući zastupnici upravo Suljkanović i Alić.
Ova dva zastupnika su, može se parafrazirati, „došli po nabavnoj cijeni“ jer su 2018. godine napustili SDA, stali uz Kukića koji je tada formirao Pokret demokratske akcije i Suljkanovića, ni krivog ni dužnog, postavio za premijera TK. Tako je općinski službenik iz Srebrenika preko noći postao prvi čovjek Kantona. I Alić je bio Kukićev pulen, pa je tako dobio poziciju predsjedavajućeg Skupštine TK i mandat u Domu naroda FBiH. Bilo je to zlatno doba PDA, a Alić i Suljkanović su bili najveći kritičari SDA, a zagovornici ideje milog im „prijedsjednika“. Uz PDA, vladao je i SDP-a, ali gubitkom Rudnika „Banovići“, Kukić počinje gubiti ekonomsku snagu, pa tako i političku. SDA im, kako se pričalo, za dobre pare, uzima zastupnicu Jasminu Lugavić, a nakon nje prelazi i Smajo Mandžić i formiraju novu većinu. Umjesto uspavanog Kadrije Hodžića, na mjesto premijera dolazi mladi Irfan Halilagić kojem, nakon Hodžića, nije bilo teško pokazati da kanton može bolje. Uspjela je Vlada TK u osam mjeseci uraditi više nego neke prethodne za četverogodišnji mandat. Najviše zbog tih rezultatata Vlade TK SDA pravi dobar izborni rezultat i osvaja 13 mandata u Skupštini. U isto vrijeme Kukićeva stranka tone sve dublje, ponajviše zbog novoizabrane predsjednice Elzine Pirić, koja nije dobro kotirala unutar same stranke. Poziciju predsjednika očekivao je Jakub Suljkanović, ali Kukić je postavio Pirićku. Inače, kako objasniti u Banovićima da predsjednik stranke dolazi iz nekog drugog mjesta. Bio je to početak kraja Kukića i PDA, uz njegovo stavljanje na crnu listu SAD-a, opterećivao ga je i sudski postupak iz kojeg je na kraju izašao bez robije. Izbori su pokazali da je zbilja tako, jer u Parlamentu FBIH umjesto planiranih tri, imaju samo jednu zastupnicu, predsjednicu stranke Pirić Elzinu. Samir Imamović je za oko 200 glasova izgubio mandat, a izgubio ga je i Mirsad Kukić u državnom parlamentu. Za nivo Skupštine TK dobili su tri zastupnika, Suljkanovića, Alića i Lejlu Ćebić Đerzić od kojih je stranci ostao samo jedan mandat. Zbog toga Kukić traži od istražnih organa BIH reakciju i tvrdi da su Alić i Suljkanović prodali mandate, što je veoma teško dokaziva optužba. Traži i od Visokog predstavnika u BIH da izmijeni Izborni zakon i vrati mandate stranci. Ako bi se to desilo, s razlogom bi ova izmjena zakona trebala nositi naziv „Šiljin zakon“. Mijenjanje stranačkih dresova, zarad ličnih interesa, patentirao je upravo Kukić, kojem se na kraju ova nemila pojava obila o glavu.
Elem, Kukić više nije uticajan u TK, nije ni u FBIH, pa čak i u Banovićima. Dokazala se u njegovom slučaju ona stara izreka da se „ne treba bosti sa rogatim“ jer je od čovjeka sa najvećim uticajem u TK, spao na mandate Elzine Pirić i Lejle Ćebić Đerzić.
Sada je na redu formiranje Vlade TK, koju će praviti pomenute dvije stranke i dva zastupnika preletača. Ako SDA odigra pametno i izabere Vladu barem sličnu onoj prethodnoj, imat će dobar temelj i za izbore za četiri godine, a Kukić će po svemu sudeći biti na nivou SBB-a ili BPS-a u TK. Što bi se reklo liga trećerazrednog Vratnika.
(Balans)