Foto: Narod i Pravda
Vijest da Admir Čavalić svoje političko djelovanje nastavlja u Narodu i Pravdi za mnoge je tek još jedna stranačka promjena na domaćoj političkoj sceni. Za mene je to prije svega nastavak jednog puta koji traje mnogo duže od njegovog formalnog političkog angažmana.
Admira poznajem godinama. Zapravo, mnogo prije nego što je postao zastupnik u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku ili jedno od najprepoznatljivijih lica ekonomske struke u javnom prostoru. Sarađujemo sigurno petnaestak godina, još od vremena kada je bio mladi ekonomista koji je tek završio fakultet. Već tada se moglo naslutiti da će javni angažman biti prostor u kojem će ostaviti ozbiljan trag.
Ono što ga je od početka izdvajalo nije bila samo stručnost. Takvih ljudi ima. Nije bila ni ambicija, jer ni ona sama po sebi nije rijetkost. Ono što ga razlikuje jeste spremnost da stane iza svojih stavova bez kalkulacija.
Kroz godine sam imao priliku razgovarati sa brojnim političarima, ekonomistima, sociolozima i drugim javnim ličnostima. Mnogi od njih su barem ponekad birali tišinu kada tema nije bila popularna ili kada je stav mogao izazvati kritike. Admir nikada nije pripadao toj vrsti ljudi. Nije birao samo one medijske nastupe koji mu odgovaraju niti je izbjegavao teška pitanja. Govorio je i onda kada je to bilo politički neisplativo, a ponekad i onda kada njegove riječi nisu išle na njegov mlin.
U vremenu kada je politička komunikacija često svedena na pažljivo odmjerene izjave i izbjegavanje odgovornosti, takav pristup postao je rijetkost. Upravo zbog toga sam kroz sve ove godine podržavao ono što radi.
Njegova odluka da pristupi Narodu i Pravdi dolazi nakon razlaza sa Strankom za Bosnu i Hercegovinu i očigledno je rezultat političkog promišljanja o tome gdje može najviše doprinijeti. U svom obrazloženju jasno je istakao da ga prvenstveno zanimaju ekonomske reforme, unapređenje životnog standarda građana i konkretne politike koje mogu donijeti promjene.
Može se neko složiti ili ne složiti s njegovim političkim izborom. To je legitimno. Međutim, teško je osporiti da je riječ o čovjeku koji je dosljedno gradio svoj profesionalni i politički identitet na znanju, argumentima i javnoj odgovornosti.
Bosni i Hercegovini danas nedostaje upravo više takvih ljudi. Ljudi koji su spremni govoriti, predlagati rješenja i preuzimati odgovornost za izgovorenu riječ. Ljudi kojima politika nije samo sredstvo za osvajanje pozicija nego alat za ostvarivanje ideja.
Hoće li Narod i Pravda njegovim dolaskom postati jača stranka, pokazat će vrijeme. Ja potpisujem da hoće. Svaka bi. Siguran sam da će Admir Čavalić i u narednom periodu ostati ono što je bio svih ovih godina, glas koji se ne skriva iza političke tišine i čovjek koji je spreman braniti svoje stavove bez obzira na to kome se oni sviđali, a kome ne.
U vremenu kada je takvih sve manje, to nije mala stvar.
(V.M.)

