Foto: Balans
U vremenu kada se kultura često spominje samo protokolarno, a književnost sve češće ostaje na marginama javnog interesa, vijest da Tuzlanski kanton pokreće književnu nagradu „Derviš Sušić“ djeluje kao rijedak i važan podsjetnik da još postoje ideje koje imaju ambiciju da traju. Možda će neko reći da je riječ o još jednoj manifestaciji u nizu, još jednoj svečanosti sa govorima i plaketama, ali suština ove priče ipak ide mnogo dalje od jednog događaja.
Ime Derviša Sušića ne pripada samo književnoj historiji. Ono pripada kulturnom identitetu Bosne i Hercegovine. Zato odluka Ministarstva za kulturu, sport i mlade Tuzlanskog kantona da upravo kroz njegovo ime uspostavi književnu nagradu ima simboličku težinu koja nadilazi administrativne okvire jednog projekta. U društvu koje često zaboravlja vlastite književnike brže nego što ih je spremno čitati, svaka institucionalna briga o kulturnom naslijeđu zaslužuje pažnju.
Posebno ohrabruje činjenica da organizatori nisu ostali samo na ideji jednokratnog događaja. Povezivanje književnih susreta sa sajmom knjige, uključivanje Univerziteta u Tuzli i saradnja sa bibliotekama pokazuju pokušaj stvaranja ozbiljnijeg kulturnog prostora u kojem književnost neće biti dekor nego sadržaj. Upravo tu leži najveća vrijednost ove inicijative, u nastojanju da se institucije kulture međusobno povežu, umjesto da djeluju zatvorene svaka u svom administrativnom okviru.
Naravno, devet prijava na prvi javni poziv možda ne djeluje impresivno na prvi pogled. Ali za društvo koje godinama svjedoči gašenju interesa za knjigu, to je ipak znak da književna scena nije utihnula. Potrebno joj je samo dati prostor, pažnju i razlog da vjeruje kako pisana riječ još ima društvenu vrijednost.
Zato je važna i poruka ministra Damira Gazdića da je ovogodišnje izdanje zamišljeno kao pilot projekat, sa ambicijom da nagrada preraste granice Bosne i Hercegovine i postane regionalna. Ako se ta ideja bude razvijala ozbiljno i dosljedno, Tuzla bi mogla dobiti manifestaciju koja neće biti značajna samo lokalno, nego i mnogo šire.
Možda je upravo to ono što danas najviše nedostaje kulturnoj politici, kontinuitet i vizija. Nije teško organizovati jednu manifestaciju. Teško je stvoriti događaj koji će imati smisao i nakon što se ugase reflektori završne večeri. A ako Književni susreti „Derviš Sušić“ uspiju da povežu pisce, čitaoce, škole, biblioteke i mlade ljude oko ideje da književnost još može oblikovati društvo, onda će ova nagrada imati mnogo veću vrijednost od same plakete koja će 5. juna biti uručena u Narodnom pozorištu Tuzla.
Jer društvo koje zaboravi svoje pisce vrlo brzo počne zaboravljati i sebe.
(V.M.)