Foto: Balans
Srijeda je, 19. august. Dan k’o i svaki.
Sunce već u sedam probilo kroz prozor, kao da ima nekog važnog da probudi. Mene ne mora. Ja sam već na nogama. Mačka nema. Nema ga danima. Jutra su zbog toga nekako krnjava, nedovršena. Fali ono nešto što se podrazumijevalo. Ali navikne se čovjek na sve. Valjda je to jedna od rijetkih čovjekovih supermoći.
Skuham kafu. Bez kafe bih se, iskreno, teško navikao na bilo šta.
Oko osam na posao. Klasika.
Odmah ujutro snimamo u BKC-u likovnu koloniju Slovenaca. I jučer sam bio tamo, samo za drugu televiziju. Lijepo organizovano. Čak bolje nego kod nekih mnogo većih likovnih kolonija. Sve ima svoj red, ljudi rade, slikaju, pričaju. Umjetnost, što bi rekao narod, bez puno galame.
Sretnem Harija. Pita me je li ono pumpa što pišti u Golfa.
Malo se našalimo. Mora se. Nije život samo vijest, kamera i rok.
Obukao sam majicu sa ljiljanima. Hazim pita gdje sam je kupio.
Vjerovatno da on ne kupuje.
Hazim je zajebant profesionalni. Takvi ljudi su potrebni. Da se čovjek ne uozbilji previše.
Odem s Durmom na snimanje u Dom penzionera. Malo kadrovi, malo stand-up. Završimo i pravac na doručak.
Dom penzionera ima problem s viškom korisnika. A direktorica svim medijima koji traže izjavu oko ovog problema kaže isto. Činjenica je da je direktorica tek imenovana i nema iskustva u vođenju ovako kompleksne ustanove. Rijetko ko bi ga i imao na početku, jer takav posao traži ozbiljno znanje, iskustvo i organizacijske sposobnosti. Ali upravo je to problem našeg društva, često se ljudi prihvate velikih i odgovornih poslova prije nego što imaju dovoljno iskustva i znanja da ih zaista mogu kvalitetno voditi. Ambicija nije problem. Problem nastaje kada ambicija urodi plodom.
Doručak, ćevapi u Sarajci.
Kako ih mi promovišemo, realno bi bilo da nam daju neki ručak džaba. Ali neće ljudi da nas slušaju. Svejedno, ćevapi su odlični.
Mene leđa bole. Sašilo me u krstima. Popijem tabletu, malo popusti, pa opet isto. Čovjeku godine dođu nekako neprimjetno. Jednog dana ti je najvažnije gdje je dobra kafa, a onda odjednom koja je tableta dobra za leđa.
Odem do Ramiza. Radi slike. Vrijedan Ramiz. Kod njega uvijek nešto ima da se radi. Takvi ljudi ne čekaju da im posao dođe. Sami ga nađu.
Nakon toga ponovo na posao.
Nema nekih velikih vijesti. Potanko.
Najveća vijest dana, smijenjen Amir Zukić sa mjesta direktora N1.
Zasigurno jedan od najboljih direktora neke televizije u BiH. Od nule je napravio jednu od najgledanijih televizija u državi. To nije mala stvar. Televizija se može kupiti, studio se može napraviti, kamera se može nabaviti. Ali gledanost i povjerenje ljudi ne kupuju se baš tako lako.
Nikad nisam radio za njega, a volio bih da jesam.
Ponovo moram do grada. Obaveze zovu.
Sjednem na kafu u Friends. Hladovina. Malo mira. Čovjek nekad ne traži puno. Samo stolicu, kafu i desetak minuta da ga niko ništa ne pita.
Vratim se na posao. Objavimo još neke vijesti.
Policija danas ordinira Korzom. Neko vozi motorić pješačkom zonom.
Eto pameti.
Vrijeme kući. Na radiju pjeva Safet. Ja u klin, ti u ploču, ti nećeš, a ja hoću.
Nekad se udvaralo na drugačiji način nego sada.
Svratim do pumpe po cigare, pa kod nene na kafu.
Zali nam iz one kutije.
Tu je kahva Minas.
Pogledam i pitam, otkud ti Minas kafa, zar to još ima?
Nena me pogleda, misli da se šalim.
De ba, pa ti mi uzeo.
Ja sam uzeo Brazil kafu.
A ja, ja!
Otkud meni Minas pade na pamet? Vidiš da se više nema pameti.
Popijemo kobajagi Minas kafu. Pa svako sebi.
Ja kući, a nena ostane u svojim mislima, negdje prije rata, u vremenu kada je Minas bio aktuelan. Vjerovatno su tada i neke druge stvari bile jednostavnije. Ili nam se samo sada tako čine.
Čudno je kako jedna kafa može otvoriti čitav jedan period života.
I tako prođe još jedan dan.
Od likovne kolonije do Doma penzionera, od ćevapa do vijesti, od policije na Korzou do nene i Minas kafe. Od jutra bez mačka do večeri pune nekih sitnih razgovora.
Ništa spektakularno.
A opet, kad čovjek pogleda, cijeli jedan život stane u takav dan.
Sutra je novi dan. Novi događaji, novi ljudi, nove vijesti.
Možda se i mačak vrati.
A možda će prvo trebati skuhati kafu.
(V.M.)