Foto: Balans
Već 25 godina u Breškama kod Tuzle se održava Međunarodna likovna kolonija. Svake godine okupi eminentne umjetnike iz BiH, regije i Evrope pa je tako bilo i proteklih dana.
Po prvi put ove godine na koloniji je učestvovala Lucija Jelić, kiparica iz Zadra koja nam je objasnila s čim se predstavila na ovom kulturnom događaju.
“Dva reljefa radim. Na njima sam koristila jutanu špagu koja više služi za obris arhitekture i zapravo za teksturu, a kao materijal, dominira zemlja”- kazala je. Po njenom mišljenju, kolonije su dragocjene za umjetnike zbog novih poznanstava, iskustava, moguće buduće saradnje.
“Tu se čovjek nađe na nekom novom mjestu gdje mu padnu na um druge ideje, posegnemo za drugim rješenjima, drugim materijalima što je iznimno bitno za neko naše daljnje razvijanje rada”- kazala je ova umjetnica i naglasila da je bitna i uloga kompletne zajednice koja daje doprinos kolonijama.
Vlado Njaradi,samostalni umjetnik iz Srbije, također, prvi put je u Breškama.
“Drago mi je da sam tu i čast mi je da učestvujem na 25. likovnoj koloniji koja ima tradiciju. U mnoštvu likovnih kolonija na ovim prostorima, ova se održala. Na neki način, stvara međunarodnu saradnju jer tu imamo umjetnike iz različitih zemalja. Sa druge strane, likovne kolonije su te koje pružaju mogućnost da umjetnici izađu iz svojih ateljea, da stvaraju pod uticajem tog prostora u kojem se nalaze, razmjenjuju iskustva i druže se. Poslije toga nastaje nešto mnogo više, a to je ta neka saradnja sa galerijama, likovnim kritičarima, kolegama”- ističe Njaradi. Mišljenja je da djela koja nastanu na kolonijama, stvaraju jedan novi život novoj publici i novim generacijama da se umjetnik može predstaviti u širem kontekstu na različitim područjima i različitim mjestima.
Oduševljenje što je dio ove lijepe umjetničke priče nije krila ni Milena Vladisavljević, umjetnica iz Crne Gore sa hrvatskom adresom.
“Kada sam došla ovdje, to je nešto novo, nešto što nije bilo do sada. Divna priroda, divni ljudi, divan doček. Baš je lijepo. Meni su kolonije jako bitne. Čak su mi važnije nego izložbe. Bila sam u puno kolonija i oduševljavala sam se uvijek. Nema ni jedne za koju mogu reći da je loša, samo može biti dobra”- ispričala nam je ova umjetnica i dodala da je brzo našla inspiraciju za svoje slike u prelijepom ambijentu.
Za razliku od ovo troje umjetnika, Marina Trgorlić je domaća. Mada nekada je i ona bila gošća na koloniji. Međutim, na kraju je odlučial doseliti i ostati u Tuzli. Sve godine koje je učestvovala, bile su dobre i kvalitetne za nju kao umjetnicu.
“Jako je teško koloniju održati pet godina, a tek održavati 25 godina jednu ovako kvalitetniju koloniju koja je međunarodna što je jako bitno i što je najbitnije, ljudi se odazivaju i ponovo se vraćaju. Kada ljudi dođu ovdje, onda oni nas zovu na neku drugu koloniju i zadovoljstvo je otići negdje gdje nismo bili, upoznati nove ljude, razmijeniti iskustva, povezati se za izoložbe i za simpozije, za nove tehnike, itd”- ispričala je ona. Ona je ove godine inspiraciju našla, takošer, u prirodi oko sebe i šaljući jaku poruku kroz svoje slike.
“Ovdje konkretno je ispiracija priroda. Moja priroda ovdje na slici se topi. Kao što se i dešava jer priroda samo vraća nama ono što smo joj radili stoljećima”- upozorava Marina.
Kako je kolonija opstala četvrt stoljeća, pitaju se mnogi. Opstala je zahvaljujući volji i netuzijamu svih onih koji se utkali u tu priču, a to su članovi tuzlanskog “Napretka”, umjetnioci sa strane, domaći slikari, vrijedni domaćini u Breškama, ali i lokalna i kantonalna vlast koja je imala razumijevanja i podržavala ovaj događaj.
” Par stotina ljudi je u ovih 25 godina prošlo kroz Breške, grad Tuzlu. Mi se uvijek trudimo biti dobri domaćini, ostaviti Breške, Napredak i Tuzlu u jednom lijepom i dobrom svijetlu. Najbolji pokazatelj svega je činjenica da se ljudi rado vrate ove”- priča Ivica Kovačević, predsjednik HKD Napredak podružnica Tuzla.
Ova kolonija ima i jednu plemenitu misiju.
“Svaki umjetnik, to je već godinama praksa, ostavi iza sebe neka dva platna. Poslije toga, mi radimo neku vrstu selekcije i te radove ponudimo na aukcijama, prodajemo. Pokušavamo prikupiti sredstva za stipendiranje učenika, nadarenih studenata i slično”- ističe Kovačević.
Istrajnost organizatora i ustrajnost da kolonija opstane više od dvije decenije, ovom susretu daje posebnu vrijednost, ali i motiv da kolonija bude još uspješnija i bolja u godinama koje dolaze. A sigurno da će ljudi i dalje dolaziti i tražiti nadahnuće u dvorištu stoljetne crkve, pod starim i mirisnim lipama.
(Nataša Tadić)