Foto: Balans
Na temeljima, vjerovatno prve franjevačke crkve u BiH iz 13. stoljeća u Srebrenici, okuplja se mala katolička zajednica koju predvodi fra Franjo Ninić, župnik Župe Srca Isusova Zvornik- Srebrenica. Kao i vjernici u drugim dijelovima BiH, katolici iz Srebrenice sičekuju Uskrs uz snažne poruke koje šalju sa tog područja.
Srebrenica, katoličanstvo i njegovi namjesnici franjevci, neraskidivo su povezani stoljećima. I u dobrim i u najgorim vremenima. Podsjećamo, Srebrenica je područje poznato po rudarstvu i raznim rudama, odnosno, srebru, bakru, zlatu, a to je nekada bilo privlačno za posao i naseljevanja ljudi iz različitih krajeva. Tako su i došli, ali i ostali, fratri iz Dubrovnika, zajedno sa trgovcima.
“Fratri su ovdje, barem tako govore naša vrela, krajem 13. stoljeća su ovdje imali dvije crkve. Samostan “Svete Marije” čije temelje vidimo i crkva se nalaze na popisu Bartolomeja Pizanskog iz 1380. godine. Samostan u Srebrenici je jedan od najčasnijih u provinciji i zato je provincija dobila ime “Bosna Srebrenička”, a kasnije “Bosna Srebrena” gdje je franjevačka nazočnost bila itekako važna”- objašnjava fra Franjo. Međutim, nastavlja on, zbog okupacije Osmanskog carstva, povukli su se trgovci iz Dubrovnika, a fratri ostali sa narodom do kraja Velikog bečkog rata, 1688. godine. Samostan je potom napušten i uništen.
Od crkve i samostana ostali su samo temelji, koji su slučajno otkriveni i konzervirani 1955. godine. Pored temelja otkriveno je i nekoliko grobnica, stećaka. Crkva “Svete Marije” sagrađena je 1985. godine na temeljima nekadašnjeg samostana. Uz crkvu je izgrađen i pomoćni objekat koji služi za potrebe pastoralnog rada.
Godine 1991. Franjevačka provincija Bosna Srebrena je u spomen 700. godišnjice prisutnosti franjevaca u Bosni, podigla spomen-kapelicu Svete Marije. Nakon zadnjega rata, budući da je kapelica bila prilično devastirana, sve je ponovno obnovljeno i počelo se dolaziti na svetu misu jednom mjesečno koje su slavili upravitelji župe. Ova crkva je filijalna kapela župe Srca Isusova Zvornik i Srebrenica.
Danas, u maloj kapeli u Srebrenici, okupljaju se vjernici iz Srebrenice, Bratunca i okolnih mjesta.
“Mi se sakupljamo redovito ovdje. Slijedeći naši liturgijsku tradiciju praksu, sami sebi želimo podsvjestiti važnost opstanka kršćanstva i naše kršćanske vjere, ali i franjevačke prisutnosti”- poručuje župnik koji ima između 30 i 40 vjernika. Skupa obilježavaju i upražnjavaju vjeru kroz obrede karakteristične za ovaj korizmeni period, odnosno, Put križa, misno slavlje na Cvjetnu nedjelju, molitva na Veliki petak, vijenac na Veliku subotu.
“Želimo kao i svaka velika crkva, mi kao crkva sa margine i iz ćoška, poslati poruku ljudima da se uvijek isplati okupljati, zajednički moliti i to činiti na našim povijesnim vrelima, našim povijesnim mjestima sa nekom nadom da ljudska povijest, bez obzira koliko bila teška i nesretna, ne mora nužno završavati u nestanku, crnilu i smrti, nego, da ljudski životi i naša kršćanska vjera, finale ima u onom što zapravo svjedočimo za Uskrs. Pobjeda života, ljudskog zajedništva, međusobnog razumijevanja i poštivanja i pobjeda naše ljudske priče koja svoj najveći epilog ima ovdje u našoj Srebrenici”- poručuje fra Franjo sa ognjišta bosanskohercegovačkih franjevaca. U posjetu srebreničkim katolicima dođu katolici iz Tuzle pa se se skupa svi mole, a kasnije druže.
Nedavno je je ovu malo, ali bitnu skupinu, nakon posjete Memorijalnom centru Srebrenica, posjetio riječki nadbiskup Mate Uzinić, a u pratnji fra Ivana Šarčevića.
Ivan Milas, jedan od rijetkih katolika u Srebrenici, rekao je da to mjesto znači mnogo njemu i njegovim sugrađanima, posebno kapela te izražava žaljenje što nema više misnih obreda kao nekada.
“Nama dobro dođe da se pomolimo za zdravlje i za sve ljude dobre volje. Franjevci su osnova katoličke vjere Srebrenice. Ta kapela pokazuje da su tu nastali franjevci i da su se zadržali do danas. Mi ovdje dolazimo redovno, Ispričamo se, nasmijemo, požalimo. Dobro je”- priča Milas.
Ljubica Lončarević, također, dio je male katoličke zajednice u Srebrenici za koju kaže da je “kamenčić u velikom moru”.
“Crkvica je napravljena pred sami rat. Kada se sve skupo smirilo, onda je došao momenat da se čovjek obnovi iz temelja. Toliko mi je to drago. Radujem se što ću doći ovdje. Obnovili smo vjeru”- mišljenja je ova Srebreničanka.
Ona podsjeća da su imali i adventske priprepreme i ponoćku, a trenutno su u toku korizmene pripreme pred Uskrs.
“Mi i pjevamo. Nemamo odakle izabrati glasove da napravimo hor, ali mi pjevamo iz dna duše. I prelijepo nam je”-naglašava.
Nažalost, Srebrenica je i u zadnjem ratu postala simbol ljudskog stradanja. Malobrojni katolici u njoj žele, zajedno sa drugim vjerama, skinuti sa Srebrenice sitgmu da je to simbol razdvajanja, sjećanja na zločine i na ratove već stvoriti prostor za život koji bi mogao poslužiti kao model zajedničkog života u BiH.
“Mi uvijek zazivamo mir. To je ono što je i sveti Franjo u svom tumačenju govorio, ono što nam i evanđelja govore, pozivaju čovjeka da gradi mir sam sa sobom. Ako to uspije, mir će se preliti u naše obitelji i podijeljena društva i da mi na koncu počnemo živjeti u jednoj civilizaciji ljubavi na koju nas Isus poziva”- jasno poručuje Ninić.
Katolici u Srebrenici pokazuju i u ovim svetim danima, a i inače, da nije bitan kvanitet za vjeru već istinska želja i volja da ona opstane, na čvrstim temeljima nade i optimizma koje postavi svaki pojedinac pa onda i zajednica poput ove.
(Nataša Tadić)