Foto: Balans
Mjesna zajednica Dokanj sačinjena je od više zaseoka, odnosno, Dokanj, Hidani, Brkani, Crno Blato, Svojtina, Martinovići, itd. Smješten na obroncima Majevice, sa čistim zrakom, prelijepom prirodom i umirujućom tišinom, Dokanj je, reklo bi se, idealna lokacija za stanovanje.
Ova mjesna zajednica je geografski veoma rasprostranjena, a zbog specifičnog terena, zahtjevna za održavanje komunalne infrastrukture.
“Obzirom da mjesna zajednica ima veliku površinu, ne možemo biti na svakom mjestu. Tako da imamo prijave građane i po pozivu idemo na terenu. Prošle godine smo imali elementarne nepogode i prekid putne komunikacije u naselju Brkani, u naselju Đulabići, sanirano sve. Uradili smo premjer za proširenje javne rasvjete, a planirana je i rekonstukcija postojeće”- osvrće se na proteklu godinu Saša Brčina, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Dokanj. Održavanje putnog pojasa je redovna aktivnost, a posebno je to otežano tokom zime zbog visinskih zona, brdovitog i razuđenog terena.
Dokanj je Bosna u malom, lijepa, šarena, zaključuju naši sagovornici, osvrćući se na istinsko bogatstvo, a to su ljudi koji žive.
“Imamo na prostoru mjesne zajednice dva aktivna katolička groblja, jedno aktivna pravoslavna i dva mezarja. Sve rješavamo skupa. Ja sam katolik, a kada je problem na mezarju, tadašnji imam Ibrahim efendija i ja smo hodali i molili ljude da riješimo imovinsko-pravne odnose. Groblje na Svojtinu ima riješen pristup, građani se aktivirali i odradili, isto i ostala groblja i mezarja”- naglašava Viktor Marjanović, član Savjeta.
Problem koji oduvijek muči Dokanj je vodosnadbjevanje. Mještani su posebno ugroženi zadnjih nekoliko godina jer zbog klimatskih poremećeja, presušuju lokalni bunari i izvori iz kojih su se snabdijevali vodom. Marjanović, koji je i poljoprivrednik u Doknju, to najbolje zna.
“Od maja, kako ne padaju kiše, postane problematično. Prvo od brda, a onda i prema rijeci, nema vode. Onda se uključi nadležna služba sa cisternama i dovlači vodu. Ko se prijavi, odvuče mu se voda. To je dever. Neki su individulano riješili. Recimo, moj zaseok, nekih 40 kuća, riješili smo. Nije zadovoljavajuće, ali je bolje. Prije je bilo, nema vode 14 dana. Kada dođe, bude dva sata da naspeš. I može li to biti narednih 14 dana?”- pita ovaj mještanin. Mještani su, nastavlja on, vodu dovlačili sa rijeke, sipajući u burad i prevozeći na razne načine do kuće.
“Vode imaš kad je imaš 365 dana. A je li fali dan, nije dobar, a tek da je nema danima. Teško je”- priča Viktor. Voda koja dođe u cisternama je tehnička, služi za pranje i kupanje. Kada dolazi za piće, dođe obavijest.
“Međutim, tu vodu koju dobijemo, mještani sipaju u burad koja nisu higijneski čista i koriste kao tehničku vode. Posude su otvorene, stoje vani. Ona se sipa na hidrantima pitke vode sigurno, ali ne možemo skladištiti dugo tu vodu, da stoji i da ostane čista”- pojašanjava Brčina i naglašava da je posljednja analiza vode pokazala da je lokalna česma u Doknju ispravna za korištenje.
No, patnji mještana bi mogao doći kraj te bi to područje trebalo dobiti normalan sistem vodosnadbjevanja. Od nadležnih službi su stigla čvrsta obećanja za realizaciju projekta koji bi, u dužini do 90 km cjevovoda, osim Doknja, obuhvatio i Breške, Obodnicu i Lipnicu te koštao oko 10 miliona KM.
“U našoj mjesnoj zajednici su predviđene dvije kapitaže, odnosno, dva bazena. Jedan se nalazi u Sekinu, naselju Božiću, a drugi u Hidanima. U Sekinu smo načelno dogovorili rješenje imovinsko pravnih odnosa. Jedan mjesne zajednice će se napajati iz tog izvora, drugi iz Hidana”- priča Brčina i naglašava sa da su u toku aktivnosti vezane njihov najveći problem te da se nadaju da će za koju godinu normalno moći koristiti svoje česme.
(Nataša Tadić)