Četiri godine su iza nas. I ovu godišnjicu dočekali smo terenski, na kolektivnoj dženazi žrtvama Zvornika u Gornjoj Kalesiji, radeći svoj posao odgovorno i transparentno kao svaki dan. Uz obične ljude, žrtve, obespravljene, napaćene.
Nije malo četiri godine. Toliko tekstova, toliko briga, stresa i još više sijedih u kosi. Ali i ponosa što smo opstali bez obzira na sve nedaće i probleme.
Svoji, ne nečiji.
Ne možemo se dopasti svakome. I ne trebamo. Nećemo se dopasti nikome ko ne želi istinu, ogoljenu serviranu. Pakovanje u celofan nije način rada Balansa. Stvari su onakve kakve jesu i to je to. Svakome dajemo šansu da njegova rad, trud i zalaganje prikažemo javnosti. Ne kalkulišemo, ne idemo prečicama i lakšim putevima. Često s temama gazimo blatnjave kaldrme, noseći sav teret ove profesije. Ne podliježemo pritiscima i ucjenama koje će nas odmaći od ovog posla i usmjeriti nekim drugim putem.
U ovom poslu nije lako opstati, ako se bavite time profesionalno i odgovorno. Još teže ako si svoj, ako nisi nečiji. A biti samo svoj i imati slobodu, nema cijenu. Bez kompromisa.
Svaka napisana riječ ima težinu i dubinu. I nosi odgovornost jer je dio javne sfere. A ta ista javnost nerijetko je tegobna. Ljudski rod u najjadnijem obliku na društvenim mrežama je često surov, nemilosrdan. Često ljudi uopšte ne razumiju napisano, ostavljajući pogane komentare pod punim imenom i prezimenom, ne razmišljajući kakav (ne)intelektualni trag i dojam ostavljaju u online prostoru. Pročitati više od naslova, a posebno shvatiti svrhu napisanih redova, nije za svakoga. I to razumijemo.
No, to nas ne obeshrabruje da nastavimo pisati, tražiti odgovore na razna pitanja i probleme. Institucije često ignorišu naše upite, nemaju, ne žele ili ne znaju odgovor na pitanja i probleme zbog koji su tu gdje jesu, zbog kojih primaju plate. To govori dovoljno o njima. Naše je da i dalje radimo, pišemo, donosimo priče jer ih je još mnogo neispričanih i neotpakovanih.
Naša snaga je podrška naših čitatelja i ljudi koji shvataju bit novinarske profesije. Greške koje se dešavaju i na kojima učimo, čine da budemo bolji, a dobronamjerne i argumentovane kritike, potkovane činjenicama i znanjem, uvijek prihvaćamo jer kroz to rastemo, jačamo i bivamo bolji.
Sve dok ima snage, volje i iskonske namjere da novinarstvo traje u punom njegovom obliku, bit će i Balansa.
Hvala svima koji četiri godine podržavaju ovaj mali, entuizijastični projekat i ljudima koji se nesebično daju za to.
I hvala što birate šta čitate.
(Nataša Tadić)