Najbolji igrač Eurolige u sjedećoj odbojci nedavno održane u Poljskoj je lukvčanin Ermin Jusufović, reprezentativac u sjedećoj odbojci i član Sportskog kluba invalida sjedeće odbojke “Sinovi Bosne” iz Lukavca, kluba sa kojim je osvojio prvo mjesto na pomenutom prestižnom takmičenju.
Život Ermina Jusufovića okrenuo se 19.maja 1997.godine kada je nagazio na minu u lukavčakom naselju Devetak te ostao bez desne potkoljenice i doživio niz drugih teških povreda. Tokom rehabilitacije i oporavka, Ermin je sreo Vehbiju Tokića, predsjednika Sportskog kluba invalida sjedeće odbojke “Sinovi Bosne” iz Lukavca te trenera kluba Fahrudina Muharemovića.
” Upoznali su me s tim da u Lukavcu egzistira klub sjedeće odbojke ” Sinovi Bosne”. Iskreno, nisam ni znao da postoji odbojka prilagođena osobama sa invaliditetom. Bilo mi je teško jer nisam još bio prebrodio traume i izašao u javnost. Bilo mi je teško doći na taj prvi trening. Jednom prilikom sam, vraćajući se iz banje iz Olova, pričao sa kolegom Safetom Alibašićem, te mu rekao da su me zvali u klub. On je rekao da je on započeo već trening i rekao da idemo zajedno. I tako je počela ta priča 1998.godine u ” Sinovima Bosne””- priča nam Ermin. Kako je došao u klub, tako je i ostao do danas. Napredak je već bio evidentan nakon par godina kada je dobio poziv za reprezentaciju. Potom je određen period igrao za klub ” Spid”.
” To je bila jedna odbojkaška bajka. Osvojili smo sve što se moglo osvojiti. Onda su došle i druge stvari u životu, zasnivanje porodice, radnog odnosa ali i povratak u ” Sinove Bosne”- kaže ovaj zlatni odbojkaš. A ako danas izgledaju njegovi treninzi?
” Ušao sam u neke godine kada je sve teže. Treniram sigurno duplo više nego u nekim 20-im ili 30-im godinama. Od 2.februara imam sigurno u prosjeku više od jednog trening dnevno, što u teretani, što u dvorani, ali i kardio program. Da bih zadržao taj neki nivo reprezentativnog igrača i dao svoj maksimalan doprinos ” Sinovima Bosne”- ističe on.
Njegov klub od 25.juna ide na pauzu, a Ermin nastavlja pipreme za reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo koje je krajem oktobra i početkom novembra u BiH.
” Vrijeme kada ja odmaram su novogodišnji praznici i onda kada je hladno vrijeme pa je teško putovati i trenirati. U suštini, treniram tokom cijele godine”- ističe ovaj sportista. Svaj taj trud i rad donosi vrhunske rezultate i uspjehe pa je tako sa svojim ” Sinovima Bosne” osvojio prvo mjesto na Euroligi u Poljskoj prošle sedmice, a on je proglašen najboljim igračem. Kako kaže, klub za sve ima podršku lokalne i kantonalne vlasti, privrednika, a posebno sugrađana.
” Uspjeli smo odsanjati svoj san. Nismo imali ni sreće godinama. U dva navrata smo se prijavljivali. Jednom smo trebali biti domaćini, desila se korona, pa ekonomska kriza. Ali uspjeli smo doći na klupsko evropsko takmičenje u sjedećoj odbojci. To je premijerno izdanje Eurolige i vratili smo se najsjajnijim odličjem. To je kruna u karijero i mene i mojih saigrača i rukovodstva kluba. Ponosni smo što smo u Poljskoj ispisali najsvjetlije stranice svoje historije”- zaključuje Ermin i odlazi na parket gdje ga čekaju saigrači i trener koji već nestrpljivo gleda na sat jer se naš razgovor malo odužio. Kreće trening, u nevjerovatno tihoj atmosferi gdje su svi igrači skoncentrisani na loptu i igru uz želju da donesu neke nove trofeje u svoj grad.