Već dugo postoji ideja da posjetimo Kula Grad kod Zvornika, i to baš našim oldtimerima iz Oldtimer kluba “Mačkovac”, ali svakog vikenda kada smo to planirali ili nas je omela kiša, ili je neko od nas imao neki neodložan posao. Tako da se odlazak na tu drevnu kulu samo odgađao, a kula nas je čekala kao i mnoštvo drugih zantiželjnika, istraživača i osvajača. Naš prijatelj Nedim Palić je rodom sa Kula Grada, te je ovo za njega posebno putovanje, on je vođa puta i domaćin, zato je crveni Fićo bio na čelu naše male kolone koja je donosila radost kud god je prošla. Krenuli smo u subotnje jutro naoružani radošću koja nas je vukla cijelim putem. Prvi odmor imali smo u Kalesiji da bih ja snimio krajolik, a Nedim da obezbijedi ručak koji ćemo po planu imati na srednjovjekovnoj zvorničkoj kuli. Crni vrh bio je prilika da isprobamo kako vuku naše Zastave, pa ih zaista nismo štedili, gas je kod svih bio do poda a imao je dobar odziv tako da smo bez muke stigli na vrh istog. A onda oprezno pazeći na broje radare na putu do Zvornika. Sa mnom u autu bio je Aldin Palić pa je bilo lijepog razgovora, šala i smijeha kako to inače i radimo moj prijatelj i ja. Ugledali smo Drinu, a to je znak da smo u Zvorniku, na semaforu desno pa pored bolnice i već smo na usponu koji nas vodi ka Kula Gradu. Tu opet pravimo odmor kod Zlatne vode, česme koja nosi tako lijepo ime, jer vidjeli smo tokom zadnje suše da je voda zaista zlata vrijedna. Sad je još veći uspon reče mi Nedim nakon što pokaza kuda je išao stari drum Tuzla-Zvornik i gdje su bile velike proslave, sjedosmo u kola i opet gas. Pojavi se i tabla sa natpisom Kula Grad te kružni tok na kojem skrenusmo lijevo, stadosmo pored turbeta Hasana Kaimije ,a to ime neodvojivo je od ovog kraja svijeta. To je bio čuveni derviš i pjesnik za koga se vežu brojne legende koje još uvijek žive. Ona koja je meni najzanimljivija je ta da mu tubedar još uvijek donosi leđen i ibrik s vodom prije svakog namaza, jer se vjeruje da njegova duša obavlja namaz, kunu se da u leđenu bude vode nakon svakog namaza iako je turbe zaključano. Nedaleko odatle je tvrđava odnosno Gornji grad , na 407 mnv, odakle se pruža predivan pogled na Drinu, Zvornik, Mali Zvornik, Divič pa čak i dio Loznice.
Zvornička tvrđava sastoji se od tri nivoa, Donji grad koji je vidljiv na putu Zvornik-Bratunac , zatim postoji Srednji grad na kome se ističe Bijela kula, i naravno Gornji grad na koji smo mi došli. Sve je to nekada bilo povezeno stepenicama koje su sada dijelom urušene a dijelom obrasle , dok postoji legenda koja kaže da je sve povezano tunelima. Neosvojiva tvrđava još uvijek prkosi vremenu ali ne i vandalima koji su tu pisali imena i crtali grafite, pa je tu s razlogom i video nadzor. Bilo je lijepo ručati s pogledom na paletu zelenih tonova koji su se razlili po krajoliku. Čovjek se na ovakvim mjestima osjeća posebno kao da cio svijet ima na dlanu. Nakon ručka odlazimo na drugi kraj sela, gdje smo posjetili čuvenu džamiju sa pet munara koju je sagradio hadžija Avdo Tučić. Dogovor je pao da posjetimo Divič jer nas je privuklo jezero, popili smo kafu, prošetali a onda pronašli čovjeka da nas „provoza“ po ovom divnom jezeru koje je nastalo 1955. godine, i predstavlja najstariju akumulaciju na Drini. Plovidba nam je prijala, te smo imali razlog više za sreću, a naša ekspedicija ocijenjena je uspješnom , predstavili smo naše automobile , naš oldimer klub Mačkovac, posjetili prirodne i kulturne znamenitosti, nešto novo vidjeli i naučili a to i jeste primarni cilj ovakvih ekspedicija. Veliko hvala Nedimu Paliću, Nedimu Hodžiću i Aldinu Paliću koji su bili članovi ove male ali vesele ekspedicije po istoku Bosne i Hercegovine. Povratak je tekao bez problema, automobili su u vrhunskoj kondiciji , spremni za naredne ekspedicije. Do nekog novog putovanja pogledajte video prilog:
(Emir Nišić)