Piše: E.T.
Semiru Bukviću, Filipu Eriću, Anesu Mehiću, Muharemu Ćiviću, Keninu Devedžiću, Emiru Jusiću, Milošu Karišiku, Dženisu Beganoviću, Harunu Hadžibeganoviću, Alenu Kurtaliću, Mladenu Veselinoviću, Abidu Mujagiću, Saidu Husejinoviću, Fedoru Predragoviću, Saši Maksimoviću i Josipu Baliću, igračima Fudbalskog kluba „Sloboda“ ovih dana istječu ili su već istekli ugovori. Sloboda je, s jedne strane u teškoj i bezizlaznoj situaciji, a sa druge su ruže počele cvjetati dolaskom nove Uprave koja je obećavala sve i svašta, no na kraju su se samo uspjeli pokriti koliko im je jorgan dug, a „Sloboda“ je na jedvite jade, rečeno narodski, ostala u elitnom rangu bosanskohercegovačkog fudbala. I ono što je jedan od najvećiih paradoksa ove sezone je da su „Slobodini“ igrači, barem oni sa kojima je stručni štab raspolagao u datim trenucima ili briljirali, ili znali ”uprskati” već stečeno. Na većini utakmica. Kako im je to pošlo za rukom, predmet je dublje analize.
Različite priče
Nekoliko puta priče Uprave kluba i nekih igrača nisu se poklapale. Razlog loših rezultata tima sa Tušnja koji je takmičenje završio umalo neslavno jedno vrijeme je bilo kašnjenje plaća, dva tri ili više mjeseci. Ni klupske press konferencije, izvodi iz banaka i pravdanja da se plaće isplaćuju svakih 45 dana nisu uspjeli smiriti i ono malo navijača tuzlanskog brenda, koji, složit će se mnogi, polako tone ka nižem rangu. Ne zvanično i tabelarno, ali suštinski da. Na klupskoj stranici danas su se pohvalili kako su sezonu počeli vrlo dobro, no, od 19 utakmica koliko su odigrali ubilježili su samo pet pobjeda, pet poraza i devet puta igrali neriješeno. Momčad je u tom dijelu sezone vodio fudbalski stručnjak Mladen Žižović sa kojim su se čelnici Slobode pozdravili već u drugom dijelu sezone kada je krenuo strmoglavi pad u igri, što je doprinijelo jako lošim rezultatima u nastavku Prvenstva.
Spasitelj iz vlastitih redova
Klub u tim trenucima preuzima perspektivni Amir Spahić, nekada pomoćnik Husrefa Musemića. U nimalo zahvalnoj situaciji i sa ”vrućim krompirom” u rukama uspio je nametnuti stil igre koji je Slobodu sačuvao u ligi. Spaha je srčan, imao je podršku ljudi u i oko kluba, navijača, simpatizera kluba, ali samo on zna kroz šta je prolazio i koliko noći nije spavao da bi zajedno sa momcima svoju „Slobodu“ sačuvao u ligi. Ne treba ovdje zaboraviti ni Adnana Jahića, Gradimira Crnogorca, Edina Ribića i ostale koji su svojim zalaganjem igračima uspjeli pokazati i dokazati da se može. Samo treba zapeti. A navijači se već odavno pitaju i svoje nezadovoljstvo iskazuju na društvenim mrežama, skoro na kraju svake sezone. Dosta je navijačima i istinskim ljubiteljima kluba obećanja: Bit će. Žele trofej, žele da imaju zbog čega otići na utakmicu, navijati, slaviti radovati se pobjedama svojih ”Crveno – crnih”. Ne žele parole: Hvala Bogu izvukli smo se, nismo izgubili“, žele „Slobodi“ vratiti sjaj, žele, ponavljamo pobjednički slaviti. A ne ovako. Žele znati zbog čega plate ulaznicu, ma koliko ona bila, žele vidjeti zalaganje i trud na terenu u svakoj utakmici, a većina njih je ove sezone ličila na u najmanju ruku pozorišne predstave.
Samo sedam pobjeda
Mnogo je mladih igrača iz juniorskog pogona ove sezone dobilo povjerneje stručnog štaba. Neki su ga opravdali, drugi opet ne. Neki, od njih uključujući i standardne prvotimce zaboravljaju da igraju i za sebe, za grb, i za nešto što instinski ljubitelji fudbala iz Tuzle zovu svetinjom. Kao i u svakom klubu, ima tu i određenih dugovanja nekim igračima, ali ništa nije nerješivo. Samo je potrebno interese kluba, staviti ispred vlastitih i već jednom čvrsto i jako udariti rukom o stol. Vratimo se onom desetom mjestu na tabeli, granici od zone ispadanja. Sezona je završena sa 33 boda u 33 premijerligaške utakmice sa sedam pobjeda, 14 poraza i 12 neriješenih utakmica. Podaci koji govore više od ijedne napisane riječi. Ima „Sloboda“ i dugovanja od prethodni Uprava, ali ništa nije nerješivo.
Obećanja
Ima Sloboda i Budžet, onaj od Grada, koji nije baš mali (nećemo se zamarati ciframa). Ne tako davno u januaru prošle godine predsjednik UO Elmir Šećerbegović je rekao: “Budžet je skresan na 900.000 KM, tako da je ostalo oko 800.000 KM da se riješe dugovi. Gledali smo šta možemo osporiti od dugova. Šta smo morali, šta nismo. Bilo je potraživanja jednih te istih koja su više puta naplaćena. Bilo je oko 600.000 KM takvih potraživanja. Počeli smo štedjeti. Gledali smo da li je nešto 50 ili 100 maraka. Štedjeli smo na ručku, prevozu, karantinu, platama. Naravno, vodili smo i dalje računa da sve to ima smisao i da liči na klub”, dodao je tada. A i obećao je: ”Doći će onda ta 2022. godina, ta druga faza, kada ćemo taj novac imati na kamari i moći ćemo kupiti deset najboljih igrača u Premijer ligi. Onda možemo pričati o Evropi. To će biti ubrzo”, zaključio je Šećerbegović.
Ni Evrope ni najboljih igrača
I došla je ta 2022. godina. Ovo je samo dio analize onoga kroz šta je prolazila Sloboda. Ni Evrope, ni bilo kakvog trofeja. Već zadovoljenje mrvicama, što je „Sloboda“ ostala u ligi. Očito da nešto ne štima i ako se nastavi sa ovakvom praksom neće se dobro pisati ni u narednoj sezoni. I kad smo kod igrača, nezvanično je jedan od gore nabrojanih, kapiten Saša Maksimović, potpisao novi ugovor do 2023. godine, pregovori sa ostalim igračima i nekim novim imenima u toku su ovih dana. Bit će saopćena na kapaljku, kao i skoro sve informacije na klupskoj stranici, koja je kao nikada objavila najveći broj saopćenja i reakcija na ovo ili ono, sa razlogom ili bez, ali nećemo se baviti uređivačkom politikom. Valjda znaju šta rade.
Sve je u novcu ili ipak ne
I na kraju, kao grom iz vedra neba odjeknula je informacija da čelnici Slobode na mjestu šefa stručnog štaba žele Amara Osima, koji bi mogao prodrmati ekipu i „Slobodu“ vratiti na pobjednički kolosijek. Veliko je pitanje ako pregovori uspiju kako i koga i ko će činiti igrački kadar u narednoj sezoni. Ako to ne bude Amar Osim, bit će neko drugi. O željama navijača smo dovoljno rekli, nijedna rečenica u ovom tekstu nije napisana zlonamjerno, nego realno. Možda bi se trebalo ugledati na neke druge evropske klubove u zemlji i okruženju, prepisati nešto, doraditi, uposliti kondicionog trenera kojeg Sloboda nema, sportskog direktora. Obradovati navijače, grad. Nije sve u novcu. Ili ipak jeste?!
(Izneseni stavovi su privatno mišljenje autora i ne odražavaju isključivo i stavove redakcije Balans.co.ba)