Radomirka i Hariz Alić iz Srebrenice, nedvojbeno su, na više načina, najbolji primjer suživota i života u Srebrenici. Prije nekoliko godina otvorili su slastičarnu, i to bez podsticaja Općine ili bilo koga drugog. Sami, na kredit.
“Kada smo tek otvorili, u suštini svima je nekako bilo drago. To je bilo nešto novo, nešto možda malo i drugačije, jer kad smo razmišljali, utvrdili smo da će to biti ugostiteljski objekat. Htjeli smo da to bude nešto gdje će se svako osjećati dobrodošlo, toplo, nešto kao kod kuće” -priča Radomirka Alić.
Tako je i bilo. Slastičarna „Slatki zalogaj“ opstala je i radi. Najbolje rade u julu, posebno oko 11. kada u ovaj grad dođu i znani i neznani, iz cijelog svijeta.
„Posla ima oko 11. jula, radimo od jutra pa do ponoći, nekad i duže od toga. Ostale mjesce tavorimo, kao i svi u Srebenici“ – kaže Rada.
U gradu tegobne prošlosti, sumorne sadašnjosti i neizvijesne budućnosti teško je bilo šta prognozirati, ali Rada i Hariz optimizmom razbijaju sivilo poslovnog ambijenta u Srebrenici.
„A šta će biti niko ne zna. Nadamo se da ćemo ovdje ostati i nastaviti raditi. Jer, imali smo prilika da odemo negdje drugo, pa i u inostranstvo, ali do sada nismo otišli.“ – priča ovaj mladi par, roditelji dvije kćerke, Azre i Aline.
U njihov lokal simboličnog imena “Slatki zalogaj” rado dolaze i Srbi i Bošnjaci. Porodice s djecom, poslovni ljudi, općinski službenici. Posebno su dragi medijskim ekipama koje često dolaze u Srebrenicu. Svi gosti Radinog i Harizovog ˝Slatkog zalogaja˝ uživaju u pogledu na srebrenički Trg bratstva i jedinstva uz garantovano najljubazniju uslugu u cijelom Podrinju.
(Balans)