Vikend iza nas pratilo je lijepo vrijeme, a mi koji volimo automobile imali smo u okruženju nekoliko manifestacija na koje bi mogli otići, da pomenem samo primamljivu činjenicu da se vozio tradicionalni Rally Sutjeska, ali predsjednik Oldtimer kluba Žepče 1458 Maglić Nezir me već podobro zadužio da dođem na susret koji on organizuje. I nisam se pokajao zaista, jer je Nezir čovjek koji je prije svega zanimljiv, od njega se mnogo može naučiti o automobilima, uvijek će rado dati savjet, jer iza njega je ogromno iskustvo restauracije oldtimer automobila, a posebno se ističe divna Škoda Š110 zvana Julija koju s posebnom ljubavlju vozi i predstavlja na oldtimer susretima. Na susret je iz Oldtimer kluba Fića Mačkovac krenula ekipa : Nedim Palić Zastava 850, Nedim Hodžić Zastava 850 i Emir Nišić Fiat 600. Vremenski uslovi nisu pogodovali Fićama, pa je Hodžić imao kvar i odustao od putovanja, nažalost, jer radovali smo se ovom posebnom putovanju i našem druženju koje je uvijek veselo i zanimljivo. Prvi odmor imali smo uz divnu rijeku Krivaju, u mjestu Stog, a nakon toga u Zavodivićima gdje smo sa oduševljenjem gledali rijeku Bosnu i staru austro-ugarsku vilu koja krasi Zavidoviće od kraja 19. vijeka, a koju je sagradila firma Eissler&Ortleib koja je i osnivač pilane iz koje je iznikla čuvena “Krivaja Zavidovići“.
Idemo dalje i ubrzo smo u Žepču ispred Doma kulture, gdje uveliko pristižu dragi prijatelji sa svih strana. Razgledamo automobile, a nekima se beskonačno divimo. Ubrzo se formira kolona i krećemo prema Maglaju, gdje smo prije svega posjetili staru čaršiju, u kojoj smo imali divan ručak, posjetili stare džamije -posebno se tu izdvaja Jusuf-pašuna Kuršumlija sagrađena daleke 1560. godine, i tvrđavu koja kao vječni čuvar bdije nad Maglajom. Imali smo dovoljno vremena da šetamo, da uživamo u ljetnom danu, ja sam upoznao slikara Tajiba Terzimehića i već planiramo saradnju na međunarodnom nivou, jer Terzimehić osim što ima atelje pod maglajskom tvrđavom odveć je prizant slikar u Austriji. Neki su se rashlađivali pivom, neki lubenicom i ubrzo je došlo vrijeme za povratak u Žepče. Put do Žepča nekima je bio prilika da stisnu gas do poda, ja zaista nisam, jer vama već dobro poznat Fiat 600 iz 1961. godine nije za naročite brzine. Organizator se potrudio maksimalno da organizira odličnu večeru, uz obaveznu tortu, svima su uručene zahvalnice, zajedičke i pojedinačne fotografije, kao i medalje i pehari. S ponosom sam kući ponio medalju, i moj prijatelj Nedim također, te smo iste proslavili uz roštilj u našem Đurđeviku, do kasno u noć smo prepričavali svoje zgode. A kako nam je bilo pogledajte u video prilogu. Bio je ovo prije svega uspješan put za naše Fiće, divno druženje sa predivnim ljudima koji su nas zadužili da im dođemo i naredne godine.
Emir Nišić