Pomjeranjem za jedan sat unaprijed u nedjelju rano ujutro počinje ljetno računanje vremena, koje će trajati do 29. oktobra.
Ljetno računanje vremena počinje posljednje nedjelje u martu pomjeranjem za jedan sat unaprijed pa se tako vrijeme u dva sata ujutro računa kao tri sata ujutro, prenosi Hina.
Ljetno računanje vremena završava posljednje nedjelje u oktobru, odnosno ove godine 29. oktobra, pomjeranjem za jedan sat unatrag, kada će se tri sata ujutro računati kao dva sata ujutro.
Za pomicanje sata unaprijed ili unazad (što radimo dva puta godišnje) zaslužan je holandski entomolog George Vernon Hudson. On je na osnovu svojih istraživanja o ljudskom prilagođavanju životu u različitim uslovima, došao do zaključka da je čovjek biće kojem više odgovara život danju nego noću.
Glavni razlog koji je Hudsona doveo do tog zaključka je činjenica da u svim kulturama, čovjek većinu svojih poslova obavlja danju. Kad se tome doda i vrlo jasna računica prema kojoj nam obavljanje poslova po danu štedi energiju koji bi inače trošili na osvjetljavanje i grijanje, jasno je zašto želimo više dnevnog svjetla.
Tako su, zbog praktičnih razloga pomicanja sata, mnoge zemlje uvele taj običaj. Ipak, ni dan danas ga ne prihvaćaju sve zemlje – Rusija je pomicanje sata uvela tek nedavno.
Britanski naučnici su čak preporučili pomicanje sata unaprijed dva puta godišnje. Time bi se dobilo dodatnih 235 sati dnevnog svjetla čime bi, navode kao važan razlog, svake godine bilo 80 – 100 saobraćajnih nesreća manje. Ovim pomakom Britanci bi ušli u istu vremensku zonu kao i srednja Evropa.
U historiji je Rimsko carstvo također koristilo sličan sistem “produživanja dana”, ali on se sastojao od više manjih pomicanja sata, pa Rimljani nikada nisu prigovarali zbog “ukradenog sata sna”. Ljetno računanje vremena provedeno je u Njemačkoj za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1916. godine.
(Balans)