Roditelji djece i osoba sa invaliditeom danas su mirnim protestom uspjeli izvršiti pritsak na poslanike Skupštine TK te je postignut dogovor vezan za dječiji dodatak i subvenciju na prevoz.
Zastupnici u Skupštini Tuzlanskog kantona održavali su sjednicu na čijem dnevnom redu se našao i prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, a kojim bi se trebali riješiti problemi nastali primjenom Federalnog zakona o zaštiti porodica sa djecom u dijelu koji se odnosi na djecu sa invaliditetom sa područja kantona.
Prijedlogom izmjena i dopuna zakona, koji je nedavno utvrdila Vlada TK za djecu sa smetnjama u fizičkom ili psihičkom razvoju i djecu sa određenim teškim oboljenjima, ostavljena je mogućnost da nastave ostvarivati pravo na dodatak, odnosno, pravo na uvećani dječiji dodatak. Današnjim dogovorom stepen invaliditeta za dječiji dodatak spušten je za deset posto. Kada je u pitanju Federalni zakon, drugačije su formulisani korisnici i to kroz Pravilnike da je to stoposto invalidna osoba, a Skupština TK je danas uz korekcije spustili i na 90, ili 90 ili 100 %.
“Tako da će sva djeca preko 26 godina dok traje invaliditet, imati pravo na dječiji dodatak”- rekao je Mirsad Muhamedbegović, ministar za socijalnu politiku TK.
Predstavnici okupljenih udruženja zadovoljni su postignutim kompromisom.
“Zadovoljni smo dogovorom, postignut je jedan mali kompromis da smo zahtjev za subvenciju prevoza da bude regulisan Zakonski, da ne bude regulisan na taj način nego Odlukom Vlade TK, a za dječiji dodatak ostaje u izmjenama Zakona. Mi smo napravili mali ustupak da prevoz ide Odlukom Vlade TK”, naveo je Vahidin Nurikić, predsjednik Udruženja građana “Imam pravo”.
Iz Udruženja roditelja Futura iz Gračanice ističu da je 2015. godine napravljena velika greška u Tuzlanskom kantonu kada je iz kantonalnog zakona o socijalnoj zaštiti izbrisan stav po kojem osobe s invaliditetom, čiji je invaliditet nastao prije 15. godine imaju pravo na dječiji dodatak, a koji je direktno vezan za subvenciju prijevoza dokle god invaliditet traje.
“Da li se osobe s invaliditetom mogu stavljati u isti koš sa tipičnom djecom? Tipična djeca poslijed 27. godine stvaraju svoje živote, zarađuju i osamostaljuju se, dok većina naše djece to ne može. Roditelji ulažu mnogo truda i borbe da bi se što više uključili u zajednicu i osamostalili se, ali to ide veoma teško jer uz propratne bolesti koje su stalno prisutne, zahtjeva svakodnevne terapije, vježbe”, ističe Vera Mujić iz Udruženja roditelja “Futura”.
(Balans)