Mehmed Terzić je u Tvornici transportnih uređaja (TTU) Tuzla počeo raditi kao osamnaestogodišnjak. Kaže da mu je to najljepši dio života, pun nade, entuzijazma i životnih planova.
„Eh, počeo sam u TTU raditi kao dijete, odmah poslije završene škole za bravara. Radovao sam se svakom novom radnom danu. Ja sam volio svoj posao, svoje mašine“ – kaže Terzić i dodaje da je tako bilo sve do početka rata kada odlazi na ratište, a firma nastavlja raditi za potrebe Armije BIH. Nakon završetka rata, vraća se u firmu koja je bila velikim dijelom uništena, a mašine dotrajale. Tada nastaju problemi. Kašnjenje plata, nedostatak posla, opšta histerija, besparica. Tvornica transportnih uređaja odlazi u stečaj, a radnici štajkovima nastavljaju borbu za svoja prava, borbu koja je trajala desetak godina. Agoniju radnika prekida privatizacija, kada je firma prodata Vladi FBIH i RMU Banovići, koji osnivaju novu firmu TTU Energetik u kojoj nije bilo mjesta za Mehmeda Terzića.
„ Dođe čovjek, padne s neba, uđe u moju firmu, uzme moje mašine i kaže meni da tu ne mogu raditi, da sam opasan po okolinu. Ja sam njega tada pošao baciti kroz prozor, a on je zvao policiju. Ma, mene je huja bila uhvatila, zar u mojoj firmi da meni nema mjesta “- ogorčeno priča Mehmed, koji je zbog toga što je tehnološki višak, otišao u prijevremenu penziju. Od 380 KM penzije, dodaje, ne može preživjeti.
„ Da sam bio pametan, da sam otišao u inostranstvo, a mogao sam, sad bih bio gospodin, vozio bih mercedesa, imao pare, kupio bih posao i sebi i djeci. Ovako, nemam ništa. Ovako sam prosjak“
„Dok platim struju, vodu, sve te režije nema ni 200 maraka da mi ostane, šta ću, kako preživjeti?“- s razlogom se pita Terić koji kućni budžet nadopunjuje kako zna i umije.
„ Malo radim privatno, na divlje taksiram, na utakmicama ovdje na Tušnju dođem prodajem košpe, kokice. Teško je marku isčupati “- priča nam. Kaje se, kaže, zbog toga što je ostao u BIH, što je skoro četiri godine života proveo u rovu. Ove pameti, ne bi, naglašava Terzić.
„ Da sam bio pametan, da sam otišao u inostranstvo, a mogao sam, sad bih bio gospodin, vozio bih mercedesa, imao pare, kupio bih posao i sebi i djeci. Ovako, nemam ništa. Ovako sam prosjak“ – kaže on.
Za sve krivi vladajuću strukturu u BIH, koja, po njegovim riječima, tri decenije ovom zemljom vedri i oblači.
„ Bakir Izetbegović, Fadil Novalić oni su okupirali ovu zemlju, ja nemam koga drugog kriviti. Bakir otišao u penziju, uzeo otpremninu i opet se vratio da vlada, pa, šta je to nego lopovluk“ -zaključuje Mehmed Terzić, koji iz ličnog iskustva kaže da u BIH još dugo vremena pošten čovjek neće moći pristojno živjeti od svog rada. Od prodaje košpa, iskren je, ne može se ni preživljavati. Za njega, to je život nazor.
(Balans)