Tuzlak Jasenko Đorđević jedan je od nekoliko umjetnika u čitavom svijetu koji stvara minijaturna djela na vrhu grafitne olovke. Njegove skulpture, njihova ogoljenost do najsitnijih detalja, izazivaju divljenje ali i čuđenje i otvaraju pitanje kako je moguće napraviti tako minijaturno umjetničko djelo. U intervjuu za naš portal, Jasenko pojašnjava odakle interesovanje prema ovoj vrsti umjetnosti i koliko je zahtjevno stvarati te fascinantne reljefe na vrhu olovke koju većina ljudi jedva da zna zašiljiti.
Kada i kako si počeo obrađivati grafitnu olovku?
To se desilo sasvim slučajno prije nekih 12 godina. Brat mi je poslao link sa radovima jednog američkog umjetnika, koji je vjerovatno začetnik ove vrste umjetnosti i izazvao me da i ja pokušam nešto slično. Ja sam taj izazov prihvatio i posle nekoliko dana sam mu poslao jedan gotov rad. Ta skulptura je bila poprilično loša, ali je bila dovoljna da izazove interesovanje za ovu vrstu umjetnosti. U to vrijeme, bio sam drugi u svijetu i prvi u Evropi koji se počeo baviti ovom umjetnošću.
Koliko je zahtjevno i koliko vremena ti treba za jedan rad? Koji motiv je bilo najteže uraditi?
Budući da se radi o minijaturi na grafitu olovke čiji su promjeri između 2 i 4 milimetra, mogu reći da je prilično zahtjevno. Olovka je uvijek bila alat za stvaranje umjetnosti, ali u ovoj formi ona je postala medij. Grafit unutar olovke nije namijenjen za oblikovanje, tako da se mora biti posebno oprezan prilikom rezbarenja da grafit ne pukne. Proces izrade skulpture ja podjelim u 3 faze. U prvoj fazi odaberem motiv koji bi trebao da rezbarim i procijenim na kojim mjestima bi skulptura mogla da pukne. Nekada napravim i crtež onako kako bi to izgledalo na olovci. U drugoj fazi započinjem sa rezbarenjem dok ne dobijem grubi oblik skulpture. Ta faza nekada traje i do 10 sati neprekidnog rada, a nekada čak i bez pauze. Kada dobije grubi oblik skulpture, napravim makrofotografiju kako bih vidio da li je sve srazmjerno. Ako je sve u redu, započinjem treću fazu, a to je rad na sitnim detaljima. Taj proces može trajati i nekoliko dana. Kada je skulptura gotova, ponovo fotografišem makrofotografiju radi finalne provjere i nakon toga skulpturu stavljam u sigurnosnu kutiju ili u ram. Motivi koje je najteže raditi su, ili neki geometrijski oblici sa jasno definisanim uglovima i linijama, ili skulpture koje imaju sitne ili veoma tanke dijelove, a na kojima skulptura veoma često pukne.
Šta je privlačno u minijaturi?
Minijatura sama po sebi je veoma zanimljiva grana umjetnosti. Što je dimenzija manja, izazov je veći. Pored toga što ste ograničeni prostorom, vrlo često ste ograničeni i alatom jer za rad na tako malim dimenzijama, neophodan je veoma precizan alat, a koji je nekada teško pronaći. U nekim slučajevima, morate se koristiti alternativnim alatima koji nisu namjenjeni za tu upotrebu ali u nekim segmentima mogu pomoći da se dođe do željenog cilja. Napor koji se uloži da bi se na tako malom formatu smjestilo što više detalja, ono je što me je privuklo i održalo u minijaturi.
Kako ljudi reaguju kada vide tvoja remek djela?
Reakcije su super bilo gdje u svijetu. Svako ko uživo vidi moje radove ili ima priliku da skulpturu uzme u ruku, obično je oduševljen. Većina ljudi je u dodir sa olovkom došla kroz školovanje i koristila ju je za pisanje ili crtanje i skoro svi su imali isti problem – zašiljiti olovku.
Za tebe se čulo odavno van granica BiH. U kojim zemljama si izazvao pažnju i je li bilo saradnje?
Imao sam sreću da je ova vrsta umjetnosti bila prilično nova i privlačna, tako da su me objavili neki bitniji svjetski portali, što je pomoglo da se čuje za moj rad. Nakon toga uslijedile su brojni prijedlozi za saradnje. Jedna od bitnijih bila je saradnja sa fabrikom olovaka Derwent iz Engleske za koju sam uradio desetak skulptura na njihovim olovkama, a te su skulpture završile u muzeju olovaka “Cumberland pencil museum” kao stalna postavka. Nakon toga uslijedile su mnoge druge saradnje. Snimio sam tri reklame, sarađivao na humanitarnim projektima sa organizacijama poput Amnesty international, Save the children, Project Literacy, Crveni krst, sa kompanijama poput Coca Cola, Carlsberg, Orbis, Maykestag i mnoge druge. Imao sam preko 40 grupnih i samostalnih izložbi, kako u BiH tako i u svijetu. Trenutno učestvujem u projektu “Small is beautifull” kao vodeći umjetnik. To je projekat/izložba koji okuplja minijaturiste iz cijelog svijeta. Prva izložba organizovana je u Parizu i tu izložbu posjetilo je oko 80.000 ljudi. Druga izložba trenutno je u Londonu,do polovine septembra. Daljnji planovi su da se izložba preseli u Ameriku ali još uvijek nemam tačne informacije.
Može li se umjetnost minijature unovčiti i ima li zainteresiranih za kupovinu tvojih djela?
Naravno da može ali kao i u svakom poslu zahtjeva mnogo rada, kako na skulpturama tako i na promociji. Ima dosta zainteresovanih za moj rad širom svijeta i sva sreća da su mi klijenti većinom van BiH.
Šta da od tebe očekujemo u budućnosti?
Skoro je završila izložba u Tuzli u okviru manifestacije “Kaleidoskop”. Ta izložba se sada seli u Zavidoviće. Bit će otvorena u petak 12. avgusta u okviru manifestacije “Ljeto u gradu”. Kako sam ranije rekao, u okviru projekta “Small is beautifull” nastavit će se svjetska turneja, ali još ne znam tačno koja je naredna destinacija. U svakom slučaju, ja nastavljam sa radom a sve o mom radu se može pronaći na društvenim mrežama fb, instagram, twitter kao @toldart i na stranici toldart.com.
( Balans)