U Tuzli je danas otvorena Kuća bosanskog jezika koja sadrži arhivske dokumente iz različitog perioda o postojanju bosanskog jezika. Ovaj objekat je dio strategije koju BiH treba imati kada je u pitanju zaštita kulturnog i istorijskog naslijeđa, poručeno je iz Tuzle.
U prizemlju kuće su izloženi dokumenti o postojanju bosanskog jezika od 1189.godine, odnosno, Povelja Kulina bana, te drugi dostupni dokumenti iz srednjeg vijeka, osmanskog perioda, austro-ugarskog doba te iz 1994.godine, odnosno, Ustav Federacije kada se vraća naziv bosanskog jezika. Podsjetimo, naziv “Bosanski jezik” je ukinut 1907.godine odlukom Zemaljske vlade BiH i zamijenjen nazivom”Srpsko-hrvatski jezik”.
U doba austrougarske okupacije nad Bosnom i Hercegovinom (1878-1918) naziv “Bosanski jezik” postaje službeni naziv za jezik u Bosni i Hercegovini. Ustalio se od 1882. za vladavine austrougarskog upravitelja Bosne i Hercegovine Benjamina Kallaja. U početku se zvao “Bosanski zemaljski jezik”, a javljao se i naziv srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Godine 1890. je izašla Gramatika bosanskog jezika za srednje škole autora Franje Vuletića, koja je doživjela više izdanja, a bila je u upotrebi do 1911. godine.
Prvi argumentovani dokaz o izvornom postojanju bosanskog jezika je pomenuta “Povelja Kulina bana” ,vladara Bosanskog kraljevstva 1180-1204, ispisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku, bosančicom. Povelja je ujedno originalan izvorni dokaz bosanske državnosti.
Nakon smrti Benjamina Kallaya 1903.godine, novi protektor za Bosnu i Hercegovinu bio je Burian koji je donio naredbu, 4. oktobra 1907. godine u kojoj, između ostaloga, piše:
„Zemaljska vlada naređuje ovim, da se dojakošnje nazivanje jezika ovih zemalja kao bosanski jezik u ukupnom zvaničnom saobraćaju i u svim ispravama zemaljskih vlasti, ureda i zavoda, onda u bilo kakvom poslovanju zemaljskog erara, ima posve napustiti, te da u buduće za zemaljski jezik bez izuzetka ima vrijediti zvanični naziv”Srpsko-hrvatski jezik”.
Međutim, bosanski jezik nikada niko nije mogao ukinuti niti iskorijeniti jer je on nadživio sve one koji su gospodarili Bosnom i Hercegovinom. P njegoovm bogatsvu i ljepoti, govori i Muhamed Hevaija Uskufi kome je posvećen dobar dio prostora u Kući bosanskog jezika.
Uskufi je rođen u Dobrnji kod Tuzle i bio je autor prvog Bosansko-turskog rječnika iz 1631.godine. U Kući bosanskog jezika se mogu pronaći različiti citati korišteni iz prethodnih, ali i novog izdanja pomenutog rječnika.
“Naumio sam sačiniti jednu knjižicu kakvu prije niko nije zamislio. Ali nema na svijetu riječi koja već nije rečena. Kazano je sve. Dobro i zlo. Udubivši se u nauku razmišljao sam te se u taj čas dosjetih da skupim jedna rječnik na bosanskom jeziku. Neka i on prema sebi bude jedno svjetlo.Mnogo je lijepih rječnika napisano. Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih. Ali nema napisano na bosanskom jeziku. Ni sastavljena u prozi, ni skićena u sithovima. Moje je započeti, a božije je da mi dade da uspijem”- pročitao je danas tuzlanski glumac Mirza Ćatibušić uvodne riječi iz Uskufijevog rječnika. I taj rječnik i svi drugi dokumenti dokaz su o postojanju bosanskog jetika, a njegovo negiranje, negiranje je bosanske države, rečeno je danas.
“Ko god negira bosanski jezik, on negira BiH. Bosanski jezik nije ni srpski ni hrvatski ni bošnjački nego bosanski. Takav je bio u ranom srednjem vijeku, krajem srednjeg vijeka, u osmansko doba, početkom austro-ugarske vladavine i sve do 1907.godine”-rekao je Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle i podsjetio da je 1994.vraćeno ime bosanskom jeziku. On ističe da BiH treba ima strategiju zaštite bosanskoherecegovačkih vrijednosti, a Tuzla tome doprinosi otvaranjem Kuće bosanskog jezika.
Ovaj jezik je bio zabranjivan iz političkih razloga kao i danas, pojašnjava Mišo Ešić, istoričar i autor knjige “Zašto je zabranjen bosanski jezik”.
“Nasrtanje na Bosnu, možete raditi ako uzmete obilježje nacije. Između ostalog, to je i jezik. Zbog toga je bilo važno ne napadati samo granatama, već i drugačije. Znači, negiranje jezika je počelo od početka Bosne, od početka naše državnosti i nastavilo se do dan danas. Ljudi koji to rade su shvatili kolika je vrijednost toga. Nažalost, mi ovdje u Bosni, imamo problem da shvatimo koliko je bitna kulturna baština i koliko je bitno to da se upotpuni jedna nacija. Ova kuća ovdje je tvrđava koja nije sagrađena od kamena već od knjiga i kulture koja bi nam trebala pomoći pri očuvanju naše državnosti”- rekao je Ešić.
Stalna postavka o postojanju bosanskog jezika će biti u sklopu ponude Centra za kulturu Tuzla koji ima već stalne postavke vezane za likovnu umjetnost i književnost.
“Ova postavka će obogatiti i turističku ponudu jer u periodu tursitičkih posjeta, aposebno u vrijeme rada Panonskih jezera, evidentiran je broj povećan broj korisnika naših usluga.Tako da mislim da će ovo zbog lokacije i sadržaja, dodatno obogatiti kulturni sadržaj grada”- kazao je Senad Begović iz Centra za kulturu Tuzla.
Kuća Bosanskog jezika nalazi se iza Čaršijske džamije u Tuzli, odnosno, u centru grada te otvorena je za sve one koji žele pogledati dokumente i podsjetiti se na važnost očuvanja vlastitog jezika.
(Nataša Tadić)