Foto: Balans
Boćanje je sve popularnije u tuzlanskim naseljima pa je tako ovog vikenda organizovan turnir u Par Selu, a osim takmičenja, učesnicima je bitnije bilo druženje.
Boćanje je veoma stara sportska igra koja se oduvijek igrala u mediteranskim zemljama i u primorju bivše Jugoslavije. Ime boćanje je izvedeno iz latinske riječi “bottia” što znači lopta. Ova sportska igra mogla bi se opisati kao specifična igra boćama tj. kuglama na ravnoj površini, a cilj je kuglu, od drveta, plastike ili metala, što bliže dobaciti bulinu, najmanjem predmetu u igri.
Zbog činjenice da za ovu igru nije potrebna snaga i brzina, osim u brzinskim discipinama, a ozljede su vrlo rijetke, osim kod neopreznih promatrača, kada se boća odbije ili odskoči, pa pogodi nekoga, raširena je među svim dobnim skupinama.
Odakle uopšte teren za boćanje u Par Selu? Sve je počelo prije 2014. godine na inicijativu Željka Tomića i Udruge mladih „Par Selo-Dubrave Donje“.
„S obzirom da je dosta naših ljudi u dijaspori, ljudi su dolazili ovdje i tako prenosili su nam ta neka iskustva i govorili da bi bilo dobro da napravimo teren i da je igra zanimljiva. S obzirom da smo mi poznati kao lokalna zajednica koja radi razne projekte, odlučili smo se za jedan takav poduhvat“- prisjeća se Tomić i dodaje da je taj projekat realizovan uz podršku Fondacije tuzlanske zajednice te prijatelja.
U teren su uložena značajna finansijska sredstva. Inače,boćanje se može igrati na bilo kakvoj površini, osim izrazito blatnjave te je igra raširena i u ruralnim i u urbanim sredinama.
„Teren je koštao blizu šest tisuća maraka i mi smo ga stvarno radili po nekim propisima, istražili smo kako on treba da izgleda. Osnovna škola „Pasci“ nam je dala svoj prostor da možemo napraviti teren vrhunskog kvaliteta. Radili smo ga da nam dugo traje i mogu reći da smo mi bili možda i pioniri ovdje u našoj sredini, gdje su onda i drugi kopirali naše ideje.Tereni niču po selima, sad imamo turnire i na Husinu, Brgulama, u Lugu i tako. Mogu reći da je ovo sport budućnosti koji se igra sve više“- objašnjava Tomić i dodaje da u Par Selu boćanje najviše igraju penzioneri kojima je od pobjede, bitnije druženje.
Tako je bilo i ovaj put. Na turniru su učestvovale ekipe iz ovog sela, potom iz Brgula, Husina, Bistarca i Šićkog Broda.
„Ovdje ima osam ekipa po tri člana, znači to je 24 igrača, ima i drugih posjetilaca, kamaru stari i naši koji ne mogu. Pravila igranja su zanimljiva. Neka smo pokupili sa interneta, neka su donijeli naše komšije koje žive i rade u Dalmaciji, pošto je to njihova njihova igra“- objašnjava Radan Divković, jedan od organizatora turnira.
Odakle boćanje uopšte na ovim prostorima? Divković podsjeća da to nije novina, ali da je zaboravljeno.
„Ako se vratimo malo unazad, gore na Partizanu (Slana Banja, op.a) je bilo prije rata boćalište. Jedno od boćališta je napravljeno i na Brčnaskoj Malti, zvali su nas pa smo išli da im objašnjavamo kako mi to ovdje igramo jer svaka mjesna zajednica ima neka svoja pravila“- priča naš sagovornik koji se, također, slaže sa Tomićem da je druženje najbitnije.
Igra i zabava nije samo za penzionere već za sve generacije koje rado navrate na boćalište.
Boćanje je veoma popularno postalo i u Brgulama, a nedavno je održan i prvi turnir koji je organizovao Petar Lukanović. Kako je taj sport zaživio u pomenutom naselju?
„Mi smo s tom idejom počeli prije tri godine. Ljudi nisu uopće znali o čemu se radi i da bi to bio lijek i rekreacija za nas preko 60 godina. Malo se pojavljuju i mlađi ljudi koji su zainteresovani za tu igru. Tako da smo prije dvije godine počeli realizaciju izgradnje igrališta isključivo svojim sredstvima i uz pomoć nekih naših domaćih donatora i uspjeli smo to napraviti prije 14 mjeseci“- priča Lukanović te dodaje da je veoma zadovoljan prvim turnirom koji je organizovao.
I on je mišljenja da je druženje ono što ovaj sport čini posebnim, a naročito u naseljima gdje se stanovništvo iselilo te je vrlo malo ostalo onih koji tu žive.
„Izvanredna rekreacija, lijepo druženje, fina ljudska priča. Uglavnom, super nam je“-zaključuje Lukanović.
Najboljim ekipama, igračima i sudijama su dodijeljeni trofeji i priznanja, a sve je zaokruženo zajedničkim ručkom i druženjem.
(Nataša Tadić)