Foto: Balans
Povodom 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica, a u cilju održavanja i njegovanja kulture sjećanja, UKC Tuzla je organizovao predavanja na dvije teme “Ratna hirurgija” i “Svjedočenje iz masovnih grobnica genocida nad Bošnjacima”. O njima su pričali doktori iz najtežeg perioda ove zemlje.
Uslovi u kojima su doktori radili u ratnoj izolovanoj Srebrenici bili su nemogući, bez lijekova i medicinskog materijala. O tome njabolje može govoriti dr. Fatima Klempić- Dautbašić koja je preživjela genocid i put smrti.
“Mi smo morali improvizovati i raditi stvari koje nisu opisane u knjigama, a istovremeno smo se trudili držati svih medicinskih doktrina. To je ono na šta smo mi ponosni”- kaže doktorica. Da je situacija bila i više nego teška, smatra i dr. Ilijaz Pilav.
“Čitav taj ratni period u Srebrenici je bila jedna teška situacija. Dakle, ne postoji jedan jedini dan u kojem bi našli jednu olakšvajuću okolnost. Vrlo često nismo imali vremena da bolujemo vlastitu bol jer smo na svojim plećima nosili bol drugih ljudi. Vrlo je teško reći šta je to bilo najteže. Najteža je bila Srebrenica”- mišljenja je dr. Pilav.
O strašnim zločinima koji su pokušavani sakriti prekopavanjem masovnih grobnica nabolje zna Amor Mašović koji se godinama bavio time.
“Nije se desilo da su to nacisti radili, Huti, barbari, apsolutno niko. To je izum Slobodana Miloševića kada je u pitanju Kosovo i njegovih pomagača u BiH ratnih zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Biljane Plavšić, Nikole Kojevića pa sve do onih današnjih negatora i onih koji pokušavaju minimizirati ono što se desilo na prostorima BiH”- kazao je Mašović.
Stoga je bitna kultura sjećanja posebno u situaciji kada se genocid sve više negira.
“Bitno je održavati jedan kontinuitet naših institucija u njegovanju sjećanja na genocid. Treba se trduiti da sve institucije obilježavaju godišnjicu sjećanja na genocid ne samo u julu nego tokom cijele godine”- poručio je Šekib Umihanić, direktor UKC-a Tuzla
(Nataša Tadić)