Iako su prošle tri decenije od rata, Bosna i Hercegovina i dalje ima velike probleme sa miniranim površinama. Oko 3 % područja Tuzlanskog kantona je još uvijek pod minama, a deminera je sve manje.
Jedan od onih koji pokušava očistiti našu zemlju od mina je Admir Hamidović, zamjenik vođe tima i deminer u Federalnoj upravi civilne zaštite u tuzlanskom timu za deminiranje. Ovaj posao radi više od 20 godina.
Admira smo pronašli na Lisači iznad Kalesije na radnom zadataku. Kako nam priča, jako je nezahvalno danas biti deminer. Posao je jako stresan, odgovoran i složen. Svaki deminer koji uđe u minsko polje, mora biti maksimalno skoncetrisan, pa tako i on.
” Naš dozvoljen rad u toku dana je pet sati. To ne znači da se mora raditi pet sati. Ako je čovjek pod stresom i nervozan, on mora biti udaljen iz radne staze i njegov radni dan može trajati kraće. E, sada, pitanje je koliko jedan deminer može danas izdržati? Ljudi su u godinama i koncentracija vremenom pada. Teško je doći do mlađih deminera i ljudi koji bi se bavili ovim poslom. Nezahvalan je i nije dovoljno plaćen posao i onda smo u situaciji da radimo mi stari demineri”- rekao je Admir. Na njemu je minimalna zaštitna oprema koju deminer mora imati na radnom zadatku.
” Sastoji se od pancira koji ima zaštitni dio naprijed i nazad. Imamo kacigu sa vizirom koja služi za zaštitu očiju i glave. Donji dio pancira služi za zaštitu donjih ekstremiteta koliko može. Ovaj pancir je namijenjen za zaštitu od manjih ubojitih sredstava, odnosno, manje pješadijske mine, itd”- pojašanjava ovaj deminer i dodaje da je oprema obavezna na deminiranju i svaki deminer mora poštovati ta pravila. Nesreće u minskim poljima se dešavaju pa je tako bila jedna u Gradačcu, ali Admir je bio malo dalje pa nije povrijeđen.
” Postoje pravila o distanci. Mi se distanciramo u toku poslova. To su miminalne sigurnosne distance i ako se one poštuju, ne možete biti toliko ugroženi. Bilo je nesreća. Radimo kao Tim za brzi odgovor u Tuzlanskom kantonu i šire i uglavnom izvlačimo unesrećene i ako neko pogine. U takvim situacijama smo vrlo često učestvovali”- kaže on. Do sada je učestvovao u pedesetak takvih izvlačenja stradalih među kojima je bilo i djece. U suštini, nesreće su češće kada ulaze druge osobe u minska polja, a ne kod deminerskog rada.
” Mi poštujemo mjere i čuvamo se , pa je kod nas vrlo malo nesreća”- naglašava Hamidović.
Međutim, upozorenja na mine ne poštuju drugi pa podaci pokazuju da su mnogi u minska polja ulaze namjerno, zbog sječe drva ili lova, a često se namjerno uništavaju oznake za minirano područje. Demineri ne gledaju blagonaklono na to i upozoravaju i pojedince i društvo da skupa svi više moramo činiti na rješavanju ovog problema.
” Kako vrijeme odmiče, ljudi su sve manje pažljivi. Mislim da treba više raditi na upozoravanju našeg društva od mina , da poštuju sve znakove, da ne ulaze u rizične površine, da ukoliko nađu neko eksplozivno sredstvo, jave policiji, civilnoj zaštiti, vatrogascima. Ne smiju to dirati ni u kojem slučaju. Mi ćemo to na adekvatan način zbrinuti, te nećemo imati povrijeđenih”- poručio je ovaj iskusni deminer.
( Nataša Tadić)