Žrtve ratne torture u Bosni i Hercegovini kroz godine agresije na našu zemlju doživjele su brojna traumatska iskustva, a posljedice će, nažalost, sa sobom nositi do kraja života. Među njima je i Mirsada Tursunović koja je rođena u Zvorniku, a odrastala je u sedmočlanoj porodici. Danas, nakon mnogo godina od završetka rata, svojim radom i voljom za životom pokušava da nastavi dalje. Uz pomoć Udruženja građana “Vive Žene” iz Tuzle, koje od septembra 2021. godine rade na projektu „Izgradnja ekonomske otpornosti žena žrtava rodno zasnovanog nasilja kroz ekonomsko osnaživanje i poboljšanje pristupa za ostvarivanje prihoda“, pokušava da pokrene vlastiti biznis. U sklopu pomenutog projetka, pokrenuta je kampanja “Zapošljavaj, poboljšavaj” koja ima za cilj da pomogne žrtvama nasilja u njihovom zapošljavanju i samozapošljavanju. Održane su brojne radionice i edukacije na kojima je učestvovalo 16 žena, a neke od njih već su razvile svoje poslovne ideje.
“Moja poslovna ideja je da uz svoj rad promovišem i rad Udruženja za pomoć žrtvama i preživjelim seksualnog nasilja u ratu, čija sam i predsjednica. Udruženje djeluje na području cijelog Tuzlanskog kantona, a sjedište nam je u Tuzli” – kaže Mirsada. Ona se bavi izradom ručnih radova, a kroz ovaj projekat će dobiti materijal potreban za izradu.
“Dakle, dobiću vunu, konce i sve ostalo što je potrebno za izradu raznih predmeta. Najčešće primjere onoga što izradim svojim rukama skidam sa interneta, pa napravim neki zanimljiv rad. Naravno da u radu nisam sama, a imam i dosta starijih članica. Njih uključujem u rad i dajem im savjete i ideje kako da izrade neki ručni dan. Kada sve završimo, pronalazimo razne načine da to prodamo i upotpunimo svoje kućne budžete”- dodaje Tursunović.
Radnookupaciona terapija je jako važna za žrtve seksualnog nasilja u ratu.
“Nama ovakav vid aktivnosti i angažmana zaista mnogo znači obzirom da svi znamo da se radi o osjetljivoj kategoriji. Tokom rada mi se na jedan način opustimo, pokušavamo da ne mislimo na ono što nam se desilo. Ponekad, naravno da bude i suza, ali se ne damo. Znale smo da radimo i u hladnom prostoru jer nismo imale grijanje. Ali, ipak, uz osmijeh i zveket igala mi ne odustajemo. Na tim druženjima podijelimo tugu, bol i sreću. Pokušavamo da osnažimo jedna drugu da bez straha i stida govorimo o nasilju koje su preživjele naše članice. Svi treba da progovorimo, prijavljujemo i da ne ćutimo zbog budućih generacija”- pojašnjava Mirsada.
Mirsada smatra da je za svaku ženu koja trpi nasilje itekako važno samostalno ekonomsko osnaživanje. ” Svaka žena koja trpi nasilje, uglavnom sve to podnosi zbog ovisnosti o finansijama. Svako osnaživanje takve žene da nešto može da doprinese sebi i svojoj porodici za tu majku, ženu, mnogo znači” – dodaje ona. Kaže da bi i društvo u cjelini moglo da pomogne i promijeni mnogo toga, kada su u pitanju žrtve nasilja. “Najprije ženama žrtvama rata, da takve osobe u našem društvu zbog predrasuda ne žive više u strahu. Da se ta stigmatizacija smanji, da silovanje prestane da bude tabu tema, da se žrtve ne odbacuju iz društva i slično. Najkonkretniju pomoć ovoj kategoriji stanovništva mogli da pruže poslodavci na način da obrate pažnju i pruže ovim ženama priliku da rade. Ako ne nas koje smo u poodmaklim godinama života, onda mogu barem našu djecu” – zaključuje Tursunović.
Ovaj projekat finansira Evropska unija kroz program “Sprovođenje normi, mijenjanje stavova” od strane UN Women.
(Balans)