Posmrtni ostaci Hađire Johić, Vehida Mandže i Fate Ibrahimović iz Zvornika su danas ukopani na šehidskom mezarju Memorijalnog centra u Gornjoj Kalesiji gdje je klanjana 24. kolektivna dženaza žrtvama Zvornika. Skeleti su nepotpuni, a Vehid Mandžo je ukopan sa samo trećinom lobanje.
Više od 2.000 civila Zvornika je ubijeno i nestalo, a najveća otkrivena masovna grobnica je Crni Vrh u kojoj je pronađeno više od 600 osoba. Na mezarju u Gornjoj Kalesiji je ukopano više od 800 osoba, a jedan dio je ukopan i na porodičnim mezarjima.
Pored tabuta Vehida Mandže, zatičemo njegovu sestru Feridu Čišiju Emrić koja nam kaže da je imao 25 godina kada je ubijen. Priča da je u to vrijeme radio u Leskovcu, nekih šest mjeseci.
„ Možda nekih 15 prije nego je počela agresija na BiH, čuli smo telefonom i bio je dobro. Međutim, jesu li ih poslali u Zvornik kao živi štit ili su ih progonili, ja ne znam, ali u Zvorniku na mostu su ih odvojili na osnovu dokumenata. Njih 67 je bilo. Zatvoreni su u Fabriku crijepa“ Bijele vode“ i tu su bili tri mjeseca. Navodno su tako rekli, kada su došli „Arkanovci“ da su ih pobili“- kroz plač se prisjeća Ferida koja je godinama tražila brata, pa i preko stranih organizacija koje su boravile u BiH. Na kraju, Vehid je pronađen na deponiji iznad Zvornika 2013.godine i nalazio se u Identifikacionom centru Podrinje u Tuzli kao NN lice. Njegova sestra to nije znala.
„ Puno je bilo NN lica i dobila sam savjet da odem i vidim da nije moj brat među njima.Kada sam otišla, ustanovilo se da je on. Odlučila sam da se ukopa. Nađena je samo jedna kost, odnosno, trećina lobanje. Kopam samo trećinu lobanje. Šta ću. Jedna kost, jedna. Da nađe smiraj“- kaže Ferida koja je razočarana što se kriju lokacije masovnih grobnica. Ako se treba platiti informacija o lokaciji, treba je platiti, smatra ona.
„Ne bi se ovoliko godina čekalo. Neko nikada neće doći do svojih najmilijih. Iz tih razloga što mnogi šute. Da se plati, možda bi nekada neko progovorio. Nedužan je narod pobijen“- zaključuje ova žena.
Neko nikada neće doći do svojih najmilijih. Iz tih razloga što mnogi šute. Da se plati, možda bi nekada neko progovorio. Nedužan je narod pobijen.
Međutim, nisu samo novci u pitanju već ne postoji volja da se otkriju lokacije masovnih grobnica, smatraju upućeni.
„ Nažalost, mi živimo u okruženju gdje ljudi, koji su pravili masovne grobice, mogu mirno spavati sa činjenicom da znaju gdje su grobnice, a neće da ih otkriju. Dakle, nepostojanje empatije, katarze, okruženje koje formiraju, ambijent koji formiraju ljudi koji nisu presuđeni za ratne zločine, doveli su nas u ovu situaciju“- mišljenja je Ramiz Salkić, potpredsjednik Republike Srpske i dodaje da se traga za posmrtnim ostacima više od 400 nestalih osoba sa zvorničke regije.
Više od 2.000 civila Zvornika je ubijeno i nestalo, a najveća otkrivena masovna grobnica je Crni Vrh u kojoj je pronađeno više od 600 osoba. Na mezarju u Gornjoj Kalesiji je ukopano više od 800 osoba, a jedan dio je ukopan i na porodičnim mezarjima. Prvi juni familiju žrtava i preživjele podsjeća upravo na velike i strašne zločine koji su se desili u Zvorniku i okolini. Mnogi se prisjećaju masovnog odvajanja stotine muškaraca i dječaka u Bijelom Potoku. Odvedeni su prvo u objekat u Karakaj gdje se dio ugušio jer su bili nagurani svi u mali prostor, potom u logor Pilicu, a onda su strijeljana 8.juna u Gerinoj klaonici. Osim toga, 1.juna stotine Bošnjaka ubijeno je u mjestima pored gradskog jezgra, prigradskim naseljima, selima. Brutalni zločini su izvršeni nad stanovništvom Jusića, Drinjače, Kostjereva, Diviča, itd. Negiranje ovih zločina, nekažnjavanje počionica, slavljenje ratnih zločinaca, postali su opasna praksa, smatraju članice UG „Žene u crnom“ iz Beograda koje godinama dolaze u Gornju Kalesiju kako bi odale počast žrtvama Zvornika.
„ Mi znamo da je pravosudni sistem nepravedan prema žrtvama. Lako bi bilo govoriti ono što se radi u Srbiji, kontinuitet nekažnjivosti. Režim ne samo što negira zločine i vrijeđa žrtve, već je prisustvo ratnih zločinaca u javnom prostoru dostiglo neku vrstu pandemije. Ratni zločinci su najugledniji članovi društva“- kaže Staša Zajović i ovog udruženja. Ona podsjeća da su takve osobe veoma zastupljene u medijima u Srbiji, a činjenica nekažnjivosti zločinaca je i ta što je Beograd iscrtan muralima i oblijepljenim plakatima ratnog zločinca Ratka Mladića.
Režim ne samo što negira zločine i vrijeđa žrtve, već je prisustvo ratnih zločinaca u javnom prostoru dostiglo neku vrstu pandemije” – smatra Staša Zajović, Žene u crnom, Beograd.
„Mislim da je to postao jedan zvanični simbol ideologije srbijanskog režima i da je ta sveprisutnost slavljenja ratnih zločinaca opasna, sramotna, uvredljiva za žrtve i veoma opasna za moralno stanje Srbije, a posebno za buduće generacije“- poručila je Zajović.
Nataša Tadić