Omer Isović iz Tuzle jedan je od najvećih humanitaraca u ovom gradu. Organizuje najčešće akcije pomoći za demobilisane borce i općenito ljude u potrebi. Sve apele oglašava na Facebook stranici Grad Tuzla koja ima oko 17 hiljada članova, a od kojih je veliki broj učesnika akcija pomoći.
” Ne pomaže ko ima, već ko je naučio. Ovo je stara poslovica koja je moja vodilja još od školskih dana. Još kao učenik sam se družio sa djecom koja se nisu mogla izboriti za sebe. Tako pokušavam i danas” – priča Isović za Balans.
Od mnogih akcija pomoći, Isović izdvaja Ramiza Nukića, čovjeka koji decenijama sakuplja kosti srebreničkih žrtava po podrinjskim šumama.
“Ja Ramiza Nukića nisam ni znao. Vidio sam ga u prilogu na televiziji. Ramiz je čovjek kojem treba ustati i nakloniti se. Njegov doprinos društvu je nemjerljiv. Stotine posmrnih ostataka je on pronašao i dostavio ih Centru za identifikaciju. Taj čovjek živi u teškim uslovima i njegova velika muka je bila krov na kući, a koji je prokišnjavao. Uz pomoć humanih ljudi mi smo riješili taj problem, krov mu je saniran. Mnogo je ovakvih slučajeva još bilo, ali njega izdvajam” -ističe Isović
Isović sve humanitarne akcije organizuje preko Facebook stranice Grad Tuzla, koja broji hiljade članova.
“Na Facebook stranici Grad Tuzla je mnogo humanih ljudi. Veliki broj njih pomaže, a želi ostati anonimno. Ovdje je mnogo ljudi koji se meni jave i kažu: Kada god imaš neku akciju, računaj na mene. Tu je mnogo privrednika, biznismena, ali i običnih građana koji imaju novac i žele pomoći onom kome treba pomoć” – kaže on.
Humanih ima i među političarima, iako nerado, Isović za Balans izdvaja jednog od ljudi iz politike koji nikad nije odbio odazvati se humanitarnoj akciji.
“Ja imam prijatelje u većini stranaka u TK, svi oni meni pomognu u nekoj akciji ako ih nazovem. Izdvojio bih ako moram jednog, koji dolazi u ovaj klub gdje rade osobe sa smetnjama u razvoju, dolazi svaki dan, a nikad nije objavio sliku da je ovdje. Dolazi zato što želi. Pomogao je svojim imenom ovom centru i toj djeci koja rade. On je Žarko Vujović. Zbilja je to jedan veliki čovjek. Ja da se razumijemo nikad nisam ništa tražio za sebe, on i svi ostali znaju da ja kad tražim nešto, tražim za nekog” – priča Omer.
Nedavno je Isović došao na ideju da otvori kafić u kojem rade osobe sa smetnjama u razvoju. Velika je ovo radost za uposlene, većini njih je ovo prvo radno iskustvo.
“Za klub Zmajevo srce čulo se u cijeloj Evropi. Imamo slučajeva gdje ljudi dođu direktno sa aerodroma i ostave bakšiš uposlenicima kafića. Kaže sutra ću doći na kafu, a sada sam došao da počastim raju. Imamo gostiju iz cijele BIH, koji dolaze na Panonska jezera pa navrate maksuz tu i popiju piće” – ističe Isović i dodaje da je ovo nadasve human projekat ali važan za integrisanje osoba sa Down sindromom u društvo. Ne teoretski, nego u praksi, baš onako kako treba.
” Ova djeca jesu osobe sa smetnjama u razvoju, ali ne vrijede ništa manje od bilo koga od nas. Navest ću Sašu, našeg konobara. On je toliko ljubazan da takvu ljubaznost nema ni jedan konobar u Tuzli. To odgovorno tvrdim. Svi naši uposlenici su sretni, vole biti ovdje, družiti se, nešto zaraditi. E, njihova sreća, mene čini sretnim” – zaključuje ovaj humanista.
(Balans)