Glumački velikan ovih prostora, Miralem Zubčević ovih dana boravio je u Tuzli na poziv menadžmenta narodnog pozorišta Tuzla gdje je režirao predstavu “Delidba” Skendera Kulenovića. Zubčević je već osam godina u penziji i ovo je njegov prvi angažman otkako ne radi.
Zašto je pristao doći i raditi u Tuzli? Kako kaže, odmah je pristao na angažman jer mu se nisu svidjele izvedbe ove predstave koje je nedavno vidio.
“To nije Skender Kulenović. To je neka scenografija sa noževima, mačetama. Zvali su me u Bijeljinu da to pogledam, pa da mi daju projekat da radim. Kada sam ja to vidio, bože sačuvaj. Skender kao autor, ne zaslužuje takav pristup. Mi imamo svoju klasiku i taj genij spada u našu klasiku”- rekao je Zubčević. On je podsjetio da je kao 17-godišnjak sa svojom ekipom iz Dramskog studija iz Sarajeva, otišao u Pariz gdje su gledali predstave. Trebali su pročitati, a onda odgledati predstavu od četiri sata.
“Poslije te predstave, itendant nas je pozvao i razgovarali smo. Neko od nas je rekao: Znate li vi da postoji karandaš? Na ruskom je to olovka i to podrazumijeva skraćivati tekst. Zar ne zaslužuje taj karandaš, pitao je. Ovaj nas je pogledao, kao siročiće i rekao : Ovo je Rostani, naša klasika. Mi to igramo od korica do korica”- dočarao je šta znači kada neko cijeni svoje klasike.
Zubčević podsjeća na nesretnu sudbinu ove predstave. Izvedbu predstave “Djelidba” u narodnom pozorištu u Sarajevu na kojoj je bio i Skender Kulenović, napuštaju Đuro Pucar i Robert Čolaković. Međutim, glumci su predstavu izigrali do kraja i to je bilo sjajno.To sve je pogodilo Kulenovića.
“Pao je u nemilost. On je učesnik NOB-a, dva brata je izgubio. Pao je u nemilost jer je počeo uočavati one stvari koje intelektualac ne može propustiti. Mora da se oglasi, mora da ih navede. Uskogrudi, uskoumni ljudi moraju biti na strogoj liniji i nemaju intelektualno fleksibilnost koja je progresivna i koja može voditi društvo naprijed. Eto, on je tada sve to vidio vizionarski i vidio je da će biti zlo”- kaže ovaj režiser i naglasio da je “Djelidba” drama, ali sa komičnim elementima. Kulenović je otjeran i protjeran u Mostar hgdje je bio direktor pozorišta,nastavlja Zubčević. Pred rat, Zubčeviću je ponuđena uloga u “Djelidbi” te je prihvatio ulogu Zejćirage što je na svoj način interepretirao i bio za to nagrađen na svim festivalima.
“Odigrali smo predstavu, bili su iz UNPROFOR-a, bio je predsjednik Alija Izetbegović, tadašnja svita i elita i bio je direktan prenos. Odjeknulo je to. Kritika je došla iz svih krajeva. Pozitivna kritika. Poslije rata su bili pokušaji, patrljci. Zato sam se sada prihvatio da ovo radim. Kao našu klasiku od korica do korica, poštujući autora”- ističe režiser i dodaje da mu je bilo lako raditi sa tuzlanskim glumcima jer glumu shvataju kao glumu, ne kao imitaciju ta da mu je drago što je radio sa svojim darovitim nekadašnjim studentima.
“Umjetnost nije zabava. Publika više nema predstavu šta je umjetnost glume. Napraviti arhitekturu lika je izuzetno kompleksan zadatak koji se radi cijelog života. Da bi napravio jednu ili dvije kreacije,možeš cijelog života raditi kvalitetno. Ja insistiram na tome da se radi po Stanislavkom koji je napisao sistem, a danas ga ingorišu ovi koji izmišljaju teorije, a pojma nemaju”- smatra Miralem.
Zanimljivo je da Zubčević smatra da mu ne dozvoljavaju da se bavi režijom i to reditelji koji su jako slabi.
“Jako su slabi. Mi nemamo reditelja. Uvozimo ih, a nema reprociteta. Mi smo jedna kultuna kolonija. Mene osam godina niko nije pozvao, do sada. Ne bi bilo loše da su me se sjetili. Ne iz egzistencijalnih razloga. Ja sam otišao u šumu gdje živim. Sreća da pored šume ima malo mora. Moraš se spasiti od raznoraznih razmišljanja koji te kontaminiraju raznim konstukcijama, malo razumnim, pa si onda i ti kao i oni. Onda sam morao pobjeći”- zaključuje Zubčević i porčuje da ga tuzlanski glumci nisu razočarali ni kao profesionalci ni kao ljudi.
(Nataša Tadić)