Foto: Balans
Petak je. Dan nakon utakmice koja je, barem rezultatski, potresla skoro cijelu naciju. Sinoćnja utakmica Bosne i Hercegovine i Švicarske završila je onako kako nismo željeli. Rezultat boli, ali nada još nije spakovala kofere. Ostala je da prespava. Jer pred nama je Katar i utakmica koja odlučuje mnogo toga.
Dino i ja sinoć smo radili uključenja do kasno. Tačnije, završili smo pola sata prije ponoći. Dok smo gasili kamere i kablove, po društvenim mrežama već su počeli stručni štabovi od nekoliko stotina hiljada selektora. Svako je znao šta je trebalo uraditi. Poslije utakmice uvijek svi znaju.
Dođem kući oko ponoći, a jutros alarm bez imalo sažaljenja zvoni u sedam. Mačka dobije doručak, ja šolju turske kafe. Oboje zadovoljni. Ona jer je jela, ja jer nisam još počeo misliti.
Poslije jutarnjih vijesti standardna kafa s Almom, Lejlom i Neimarlijom. Glavna tema, posao i ljudi, a malo i režije. Nema teme koja tako brzo ujedini ljude kao režije. Neimarlija prvi ustade do konobara da plati turu. Nema kod njega zmije u džepu. Pridruži nam se i Dino, pa još jedna kafa. Kad novinari piju kafu, to nije odmor. To je sastanak bez zapisnika.
Kreću dnevne vijesti. Vlada Tuzlanskog kantona potpisala ugovore s domovima zdravlja. Više od tri miliona maraka iz budžeta ide za primarnu zdravstvenu zaštitu. Lijepa vijest. Samo što nas na događaj nisu pozvali. Inače nas pozivaju skoro na sve. Zašto nisu ovaj put, znaju oni. Mi možemo samo nagađati. A novinari kad počnu nagađati, to je kao kad doktori počnu guglati simptome, nikad ne završi dobro.
Skrolam dalje po mrežama. Urednica, direktorica i blagajnica u jednoj osobi danima završava veliku reportažu. Posao težak, zahtjevan i iscrpljujući. A sinoć je, uz sve to, sadila ili skolila toliko sijeno da bi joj pozavidio i ozbiljan poljoprivrednik. Neko pravi sadržaj, neko pravi otkos. Ona oboje. Aferim.
Još jedna politička vijest. Enver Bijedić pristupio SBB-u. Čovjek s ozbiljnim političkim stažom. Osnovao stranku pa iz nje na kraju praktično bio izbačen. Teško je zamisliti bolji primjer političke ironije. Kao da vas izbace iz vlastite kuće, a vi još otplaćujete kredit za nju.
Sada je u stranci koju je osnovao Fahrudin Radončić. SBB u Tuzlanskom kantonu ovih dana okuplja veliki broj političara, uglavnom iz drugih stranaka. Koliki je stvarni domet svega toga, pokazat će izbori. Politika je kao fudbal, svi imaju procjene, a konačan rezultat stigne tek na kraju.
Popodne kafa s Azrom. Nismo se vidjeli dugo. Ona u poslu, ja u poslu. Život nas uredno rasporedio na različite strane dana. Nekad smo radili zajedno, danas svako u svojim obavezama. Promijenila je dva medija i sada radi za sebe. Zajedno s prijateljicom, koja se također zove Azra, pokrenula je Platformu za istraživačko novinarstvo. Ozbiljan zalogaj.
Nema šefa nad glavom. To zvuči romantično dok ne shvatite da tada sami sebi postanete najstroži šef. Nema šefa, ali ima obavezu prema sebi i čitaocima. Prema sebi da živi od svog rada i bez grča u želucu, prema čitaocima da bude objektivna, profesionalna i pravovremena. Ako uspije oboje, biće odlično, u što ne sumnjam.
Pričamo o poslu, porodici i ponekom traču. Sve umjereno i ljudski. Ako čovjek ne može malo tračati uz kafu, čemu onda kafa služi?
Poslije ona ode u obilazak butika, a ja nazad vijestima.
Predveče kući. Usput svratim neni. Kupim joj sladoled. Nestao je brže nego što političari mijenjaju stranke. Pričam joj kako će mi doći čovjek da okreči kuću.
Nemoj ti krečiti, boli te želudac, bole te leđa, kaže nena.
Objašnjavam joj da neću ja krečiti, nego majstor.
Dobro je, kad možeš finansijski.
I onda, kao da je neko otvorio staru ladicu s uspomenama.
Ja sam sve sama krečila. Pa peri iza sebe. Nit ima ko pomoći, nit išta. Jebem ti život i bijedu.
Iz jedne obične rečenice o krečenju stigli smo do životne filozofije generacije koja je naučila da sve radi sama. Njihova sjećanja uvijek negdje u pozadini nose miris kreča, sapuna i borbe da se pregura mjesec.
I tako prođe petak.
Pomalo težak, pomalo lijep. Dan u kojem se pričalo o porazu, zdravstvu, politici, novinarstvu, računima, sijenu, buticima i sladoledu. Dan u kojem se čovjek nasmije nekoliko puta, zabrine nekoliko puta više i na kraju ipak bude zahvalan što je prošao.
A od sinoćnjeg poraza ćemo se oporaviti. Bosanci su se i od gorih stvari oporavljali. Sutra je novi dan, nova kafa i nova nada.
Subota je pred vratima. A ponekad je i to sasvim dovoljno.
(V.M.)