Foto: Balans
U Društvenom domu tuzlanskog naselja Par Selo, sinoć je promovisana knjiga “Pujdo” autorice Ivone Grgić koja je svojevrstan omaž nekim prošlim vremenima, ljudima i načinu života.
Ime knjige nastalo je kao znak sjećanja na psa kojeg je autorica dobila od oca tokom rata. Zbog privrženosti njemu, često je bila neshvaćena, posebno jer je životinji dozvolila da živi u kući što je na selu često neprihvatljivo.
“Taj pas je bio moja najsvijetlij tačka u ratu”- priča autorica. Kako je došao jedne olujne noći, nažalost, tako je i nestao i nikada ga nije pronašla, a njegov gubitak je teško podnijela. Iako su je pokušali odgvoriti da baš “pujdo”, žargonski rečeno pas, bude naslov knjige, nije odustala. Ukoričila je 130 priča protkanih sjećanjem iz djetinjstva i onog što je činilo te godine odrastanja pod Majevicom.
“Mnogi komentarišu moje pisanje kao nostalgično, kao da ja žalim za nekim prošli vremenima, ali nije istina. Ja želim, sve te neke lijepe stvari, sačuvati od zaborava i ja samo imam nostalgiju što se tiče ljudi kojih više nema sa nama. Priče nisu nostalgićne već su poučne i one su se desile tokom mog odrastanja i koje su mene formirale kao osobu kakva sam danas”- objašnjava Grgić.
Vrlo slikovito, šaljivo i povijesno tačno, ova književnica prepričava događaje, povlačeći svu svoju memoriju iz tih godina.
“Kada ste u maloj sredini i kada svakim danom osjećate ogrommne promjene, a ne znate ih imenovati, jedino što znate je da pamtite šta se dešava. Tako je sve nastalo. To su bile ogromne oscilacije. Prvo je sve u redu sa tvojim životom, a onda dolazi rat kad više nije ništa u redu. Dolaze stvari drugačije od jučer, a pojma nemaš šta će biti sutra. Odjednom nema više djece, nema nikog, imaš samo psa i sjećanja”- prisjeća se. Ne zaboravlja ni polazak u školu i neke izazovne dane koju su dalje odredili njen život.
“Imala sam izraženo žute zube i ljudi su me posmatrali kao egzotičnu žviotinju. Kako mlađi, tako i stariji. Onda sam se ja trudila da zapamtim neke lijepe stvari baš da bih sutra mogla reći da je nešto vrijedilo, da nije sve bilo tako sivo ili žuto, kako sam ja voljela reći”- zaključuje autorica “Pujde”. Ona ističe da cijeni promocije knjiga u malim sredinama i sa običnim ljudima gdje može prodiuskutovati o sadržaju, razmijeniti neke informacije i jednostavno uživati.
Ovaj put to je zaista bilo moguće uz druženje, kafu, te slatki sto sa domaćim kolačima i voćem kojeg je pripremio domaćin, odnosno, vrijedne članice Udruge žena “Snaga Timuna” Par Selo.
“Cilj nam je promicati kulturu, pisanu riječ i stvarati prilike za susrete koji okupljaju ljude. Ova promocija je pokazala koliko su ovakva događanja bitna za našu zajednicu. Zahvaljujem Ivoni i svima koji su svojim dolaskom ovo podržali. Vjerujem da će “Pujdo” pronaći put do brojnih čitatelja i ostaviti trag kod onih koji vole životne priče”- izjavila je Dubravka Divković, predsjednica Udruge te izrazila želju da ovakvih promocija bude što više u budućnosti.
Inače, ova knjiga je četvrto djelo Ivone Grgić, a koje je promovisano u Par Selu. Ranije su to bili “Muzej nostalgije”, odnosno, kratke priče iz djetinjstva autorice, zatim zbirka pjesama “Zapisi iz zjenica”, kao i “Rogovi u vreći”, roman o materijalizmu.
(Nataša Tadić)