U Breškama kod Tuzle danas je počeo trodnevni 16. Međunarodni Poljosajam koji promovira domaću hranu,tradiciju, običaje i seoski turizam.
Ove godine je prijavljeno nešto manje od 50 izlagača, a među njima i porodica Fuljacan koja živi u Breškama. Njihov štand je bogat i raznovstan sa različitim vrstama voća i povrća i proizvodima od njih. Tu su salate, rakije, džemovi, grah, lješnjaci, suhi sirevi i još puno toga. Posebnu pažnju plijeni velika mrkva organski uzgojena.
Irma Fuljacan
„Naše područje ima problema sa vodom. Mi smo prošle godine uradili dubinku. Tako cijelo vrijeme naše mrkve imaju navodnjavanje i vodu. Najbitnije je da ima vodu i da je dobra zemlja. Posijali smo znatnu količinu i urod je dobar. Koristimo je za zimnice, a i moji nose mrkvu i prodaju na pijaci“- priča Irma Fuljacan i dodaje da se od svega toga može živjeti na selu, ali je potrebno puno ulaganja i truda.
Truda treba i da se napravi džem od šljive i to po starinskom receptu, pričaju nam žene iz UG „Snaga Timuna“ iz Par Sela kod Tuzle. One su način pripeme ove slastice naučile od svojih majki i baka, a receptura nije nikada mijenjana.
Džem od šljiva
„Ja uzmem šljive i fino operem. Navečer im povadim košpice. Ujutru ih stavim u veliku šerpu i kuham na šporetu. Pomalo šerpu mrdam, a kako vatra se pojačava, miješam dvrenom kašikom. Kada se džem počne odvajati od šerpe, tada je gotov. Jedino neko voli da se više upeče, pa onda bude crnji, a neko voli rijeđi. Onda se fino pakuje u vrele tegle i to je sve“- pojasnila je Ružica Čajić, članica pomenutog udruženja.
Isto tako, po starinskom receptu i načinu, pravi se i čuveni pekmez od jabuke koji je karakteristična za sjeveroistočnu Bosnu. Izet Fejzić koji je posjetiteljima sajma demonstrirao taj proces, kaže da je to duga tradicija koja se ne mijenja.
„Naberemo jabuke, dobro operemo da budu čiste. Ne smiju biti oštećen i trule zbog kvalitete pekmeza koji se pravi prirodno, bez šećera. Potom jabuke meljemo, cijedimo. Kada iscijedimo sok, tzv. širu, saspemo je u kazan. Dok kuha to sve, kupimo cjediljkom sa površine nečistoće i izbacujemo.Dok kuha, vatra se mora održavati, širu dosipamo. Pjenu kupimo redovno. To sve je malo duži proces“- ističe Fejzić dok nastavlja kupiti pjenu iz ključalog kazana. Do njega je kazan drugi, ali za rakiju. Trenutno domaćini peku rakiju od šljive koja je ubrana u Breškama.
Svi domaći proizvodi su dobar potencijal za razvoj seoskog turizma, ali ih treba certificirati i brendirati.
„Pekmez bi po meni trebalo certificirati u smislu sigurnosti hrane i geografskog porijekla i da se zna da je to naš bosanski brend. Pored toga, imamo razne sireve, imat ćemo i radionicu izrade sira. I imamo i mesne proizvode“ – kaže Ilija Stojak, predsjednik Udruženja poljoprivrednika TK koje organizuje sajam. Stojak naglašava da su tradicijski proizvodi imaju svoje mjesto na području BiH i šire zbog toga što su kvalitetni, ali potrebno je da budu certificirani kako bi bili konkuretni na domaćem i inostranom tržištu.
„Ova tri dana imamo tradicionalni stručni skup „Tradicijski proiizvodi u funkciji ruralnog razvoja“. MI ciljano dovedemo stručnjake iz Evrope i BiH jer mora mo poštivati struku i nauku. Poljoprivreda bez struke i nauke nije poljoprivreda. Tradicionalne domaće proizvode treba certificirati da bi ljudi popravili svoje budžete i eventulano se profesionalno bavili proizvodnjom tradicionalnih proizvoda“- zaključuje Stojak.
Prirodne ljepote, bogati resursi i vrijedne seljačke ruke, dobar su potencijal za ruralni turizam koji u BiH dobro kaska za zemljama regije. Međutim, ovakvi sajmovi inspiracija su za pokretanje određenim promjena u tom segmentu koje mogu ojačati ekonomiju BiH, a ljudima sa sela, dati mogućnost da zarade, ali i na najbolji način promovišu svoju zemlju.
(Nataša Tadić)