Uoči blagdana Velike Gospe, Svetište Gospe Olovske u Olovu svake godine okuplja vjernike iz cijele BiH i šire te se održava blagoslov hodočasnika i procesija sa čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice.
Olovsko svetište je jedno od najpoznatijih na ovim prostorima. Na mjestu današnje Crkve Majke Božje u Gornjem Olovu se nekad nalazio franjevački samostan iz 14. stoljeća. Prva crkva u Olovu bila je znatno manja od današnje i zanimljivo je da je od stare crkve sačuvan ključ, a koji je služio i kao vatreno oružje. Inače, 1704.godine nepoznati počinitelji su zapalili crkvu i samostan. Uslijedilo je iseljavanje katolika, a dio je prešao na islam. Od čitavog kompleksa održao se jedino lijevi dovratnik ulaza stare crkve, poznatiji kao Crni kamen oko kojeg su se vjernici skupljali i oko njega palili svijeće, a on se nalazi na mjestu gdje su nekada bila ulazna vrata franjevačkog samostana. Nekada je sa tog mjesta kretala procesija do crkve Svetog Roka( zaštitnika od kuge) u Donjim Bakićima. To mjesto je, također, svetište i tu se 1.maja obilježava blagdan Gospe Olovske.
Projekat obnove crkve počeo je još prije Drugog svjetskog rata,a 1938.godine je u novu crkvu ugrađen stećak koji se nalazio u blizini. Usred oltara je stavljen kameni stećak koji svjedoči o opstojnosti ove bogomolje.
Stećak na mjestu oltara
Godine 1972, na mjestu stare, podignuta je nova župna kuća na inicijativu fra Leopolda Rochmesa, koja je potom renovirana 2009. godine. Crkva je jednobrodna bazilika građena u neoromaničkom duhu, izvedena u armiranom betonu obloženim rustično obrađenim kamenim blokovima. Crkva ima duboko polukružno završeno svetište na sjevernoj strani, u centralnom dijelu se nalazi naos, a na južnoj ulaznoj strani narteks sa horom iznad i dvije bočne kule. Ispred se nalazi ulazni trijem. Kompletan objekat crkve je prekriven dvovodnim krovom, s izuzetkom centralnog dijela koji je pokriven četverovodnim krovom.
Zabilješka o Crkvi Majke Božje u Gornjem Olovu se nalazi u Dubrovačkom ljetopisu od 10. aprila 1454.: “…izmiri se Herceg Stjepan s Dubrovnikom, sa ženom Jelenom, sinom Vladislavom te sa svojim zetom, bosanskim kraljem. Ovom se izmirenju obradovaše oba zeta, a obje njegove kćeri, Katarina i Marija, poslaše darove Gospinoj crkvi u Olovo”. U crkvi danas se nalazi ploča na kojoj je lik kraljice Katarine izrađen u tehnici mozaika. Zanimljiv natpis povezuje upravo kraljicu Katarinu i mještanke i 500 godina poslije. On glasi:
Blažena Katarina kraljica bosanska, trećoredica sv. Franje, kći Hercega Stjepana, svojim je rukama vezla crkveno ruho u kraljevskom dvoru u Sutjesci.Donijela je narodu oko Kraljeve Sutjeske novu, zgodniju preslicu i poučavala seoske žene i djevojke u ručnom radu. Zato i danas, iza 500 godina, katoličke seljanke oko kr. Sutjeske rűše se (nose na glavi crne rupce) za dobrom kraljicom Katarinom.
Crkva je 2010.godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine koji se sastoji od crkve i pokretne imovine, odnosno, zbirka ikona, oltarna slika, kadionica i skulptura Bogorodice. U Olovu danas živi tek desetak katolika.
(Balans)