Mljekari iz Tuzlanskog kantona dana su održali zajedničku sjednicu i hitno zatražili sastanak sa kantonalnim premijerom i resornim ministrom. Zaključak sa sjednice je da je potrebno da mljekari dobiju 500 KM po grlu u što je uračunata interventna pomoć, ošteta zbog suše i divljih svinja te jesenja sjetva.
To su zadnji pokušaji da se spasi stočarstvo u ovom kantonu, tvrde mljekari. Tuzlanski kanton ima 1.350 proizvođača mlijeka i više od 8.000 muznih grla. Hranu je teško obezbjediti za svu tu stoku jer godina nije išla na ruku nikome. Poljoprivrednici su prvo imali problema sa repromaterijalom, gnojivom, sjemenima, a cijene su se povećale za nevjerovatnih 300 odsto. Potom su uslijedili problemi sa visokim cijenama goriva te sušom.
” Što se tiče naših farmi, mi ćemo morati smanjivati brojno stanje grla u štalama. Mi nemamo dovoljno kabaste hrane da ishranimo svoju stoku na ovakvoj suši, sa ovakvim stanjem silaže. Januar, februar je naš vrh što se tiče hrane”- rekao je Eldin Glibanović, predsjednik Udruženja mljekara TK.
Na kraju, poljoprivrednike su dočekali problemi sa divljim svinjama koji su zabilježeni u svim dijelovima TK. Tako se sa ovim problemom bezuspješno bori Hasan Mujić iz Gradačca koji nam priča da uzgaja kukuruz, ječam, pšenicu, zob.
“Imao sam kukuruza oko deset hektara, pšenice dva, ječma i trikala tri. Rodovi su prepolovljeni zbog suše, a kukuruz da ne pričam. Divlja svinja ga je uništila u samoj sjetvi. Presijavao sam tri puta. Nema od toga ništa. Izrastao metar. Ono što je ostalo, što nisam presijao, to sada uništavaju”- priča nam Mujić i dodaje da ne zna kako izaći na kraj sa divljim svinjama. I kada ih zatekne u njivi, ne zna šta činiti.
“Ja sam u mom žitu zatekao čopor, od možda 30 komada. U pola 12 navečer. Ne možeš ti to ni otjerati. Nisam smio izaći iz traktora. Nisam znao šta raditi pa sam svirao i pobjegle su. Ja sam otišao kući da jedem jer je bio Ramazan. Kada sam se vratio, one su uništile 10 dunuma.”- ispričao je ovaj poljoprivrednik. On dodaje da je prošle godine uspio dobiti od resornog ministartsva podršku za odstrel 30 komada divljih svinja i to rade lovci. No, ne smatra to ni blizu dovoljnim.
“To nije ništa u odnosu na 500 što ih ima. I svake godine sve više. Neka je pola u rasplodu, naredne godine to je duplo”- ističe Mujić.
Iako je suša uništila gotovo sve usjeve, proizvođačima su divlje životinje trenutno najveći problem. Pa tako i Fedahiji Hrnjiću iz Sapne.
” Ima parcela gdje se nema šta tražiti jer šteta je sve uništila. Ali sada imamo veći problem i to su nam svinje. Posijemo, pa kukuruz i ako bude dobar, mi moramo držati straže. Ako ne držimo noćne straže, mi ne možemo izaći na kraj sa kukuruzom. Moramo ga čuvati svaku noć. Ako jednu noć omašimo, dođemo sutra, imamo šta i vidjeti”- kaže Hrnjić.
Njemu je potpuno nelogična naplata štete uništenih usjeva, odnosno, parcela mora biti zagrađena sa deset redova bodljikave žice. Napominje da su parcele ogromne, da se nema sredstava za to, a i da nije moguće jer mnogi koriste tuđu i državnu zemlju.
” Evo i da zagradim svoje, da li oni garantuju da svinja neće provaliti kroz tih deset žica? Kažu, ne garantuju ali možeš pokrenuti postupak pa se ganjaj po sudu”- ističe ovaj stočar.
Stočarima pod hitno treba pomoć države i da se obezbjedi hrana za stoku ali i uslovi za jesenju sjetvu. Međutim, ostaje otvoreno pitanje šta dalje sa divljim svinjama.
“Mi imamo sa svih opština Tuzlanskog kantona prijave od naših članova kada su u pitanju štete od divljih svinja. Mi smo slali dopise i tražili direktno od federalnog ministra da se divlja svinja proglasi štetočinom i da se odstrel radi tokom cijele godine. Nismo dobili podršku”- rekao je Suad Selimović iz Kantonalne privredne komore i dodaje da je borba protiv svinja, nažalost, uzaludna jer dok poljoprivrednici ih otjeraju sa jedne strane parcele, one se vrate sa druge i unište kukuruz. Sve je to postalo izizetno naporno za proizvođače koji po danu rade na njivama, a po noći dežuraju i tjeraju štetočine čekajući da država i nadležni reaguju.
( Nataša Tadić)