Foto: Facebook
Noć vještica ili ”Halloween” noć je uoči Svih svetih. Suvremeno ime ovoga praznika skraćenica je od starijeg naziva “All Hallow’s Eve” ili “Hallow Eve”, a prvenstveno se slavi u zemljama s tradicionalno keltskim kulturnim nasljeđem poput Irske, SAD-a, Kanade, Australije.
Problematičnost ovoga praznika prije svega leži u tome što se po datumu poklapa s kršćanskom svetkovinom Svih svetih.
Stari Kelti su 1. novembar tradicionalno slavili početak Nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti, Samhainu, što i jest originalan naziv ovog praznika. Osnovni koncept ovoga praznika bilo je vjerovanje kako u noći s 31. oktobra na 1.novembra, metafizičke granice koje dijele naš svijet smrtnika i nadnaravni svijet mrtvih, te drugih natprirodnih bića, postaju propusne, što omogućava tim istim natprirodnim bićima i mrtvima da samo tu jednu noć u godini posjete naš svijet. Logika običaja maskiranja na tu noć leži u tome da su Kelti vjerovali kako maskama mogu prevariti ili eventualno prestrašiti svoje nadnaravne posjetitelje i tako izbjeći neželjene susrete ili otmice.
Dolaskom Rimljana, keltska i tradicionalna rimska mitologija miješaju se i nastaje sinteza dva vjerska sistema: crni bog lova Samain (ili u starokeltskoj inačici ‘Samhain’) preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. Vjerovalo se kako mrtvi te noći posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa se na pragovima kuća ostavljala hrana ili izdubljene bundeve sa upaljenom svijećom, kako bi duše pokojnih pronašle put do svojeg posljednjeg počivališta. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta te je danas općepoznati simbol Noći vještica.
Važnost Samhaina za Kelte ležala je u tome kako je to bila posljednja proslava prije početka zime. Neobično jake zime i kasni dolazak proljeća ugrožavali su egzistenciju primarno ruralnog keltskog društva. Kroz mitološka tumačenja prirodnih procesa i obrede simpatetične magije, osiguravali su preporod prirode u proljeće.
Noći vještica nije kršćanski praznik kako se to često spominje. U brojnim zemja,a djeca i odrasli maskiraju se u vještice i druge likove te idu kroz grad ili na organizovane zabave.
Poseban aspekt ove večeri su slatkiši. Stari Kelti nastojali su slatkišima udobrovoljiti zle duhove. U nekim zemljama uvriježio se običaj da djeca idu po kućama i govore ljudima kako će učiniti neki nestašluk ako im ne daju slatkiše.
(Balans/Laudato.hr)