Foto: Balans
Članice nekoliko udruženja žena iz Podrinja danas su u Tuzli održale mirnu protestnu šetnju podsjećajući na genocid u Srebrenici. Još jednom su poručile pravosudnim institucijama da rade svoj posao i procesuiraju odgovorne osobe koje su počinile ratne zločine te da ubrzaju proces traženja više od 1.000 osoba.
Na mirnoj šetnji svakog 11. u mjesecu je Vasvija Kadić iz Srebrenice. Pokazuje nam fotografije ubijenog oca Hajre Kabilovića, te braće Rame, Ismeta i Kemala. Njihovi nekompletni posmrtni ostaci su pronađeni i ukopani.
“Ramo je bio moj blizanac. Kemal je bio neoženjen, a Ismet se oženio dva mjeseca prije pada Srebrenice i danas ima njegova kćerka. Od ovog najmlađeg brata Ismeta, ukopali smo samo tri kosti, dok je mama rahmetli bila živa. I otac i on su pronađeni 2010.godine. Tada smo ukopali oca, a njega 2011. godine. Bila je njena želja da, dok je živa, ukopamo i njega. Da se zna gdje je mezar, nišan. Kada vidite ove slike, ne može meni niko negirati da ovo nije moj otac, da ovo nisu moja braća. I tako za ove sve”- pokazujeVasvija rukom ne hiljade fotografija ubijenih.
Još se traži više od 1.000 iz Podrinja koji se vode kao ubijeni i nestali kao što su neki od rođaka Šaze Husić iz Glogove. Kako nam priča, ubijen je njen amidža, njegova tri sina, njegova tri unuka te dva bratića. Izgubila je i članove šire familije.
“Nema mi još dva amidžića, sina od amidžića i jednog bratića. Ostale smo pronašli i ukopali. Ima njih još nepronađenih, daljnje familije. Iz jedne kuće sedam ih nije bilo pa su pronađeni”-kaže Šaza izražavajući nadu da će se pronaći njeni rođaci.
Žene Podrinja su ogorčene na rad pravosudnih institucija jer smatraju da politika koči procesuiranje osoba koje su odgovorne za ratne zločine te da proces pronalaska masovnih grobnica, ekshumacije i indentifikacije nestalih, ide veoma sporo kao i suđenja.
“Zašto se ne kažnjavaju ratni zločinci koji hodaju, koji su na slobodi, koji su direktno ubijali? Mi njih srećemo, mi njih znamo, mi to njima govorimo u lice. Bez obzira što mi prijeti opasnost. Hoću da mu kažem da je ubica jer znam da je ostao istomišljenik”- kategorična je Nura Begović, članica Udruženja „ Žene Srebrenice“. Posebno ju je uznemirila nedavna informacija da se razmatra mogućnost da Srebrenica postane mjesna zajednica opštine Bratunac.
“Oni je ukidaju zbog nerazvijenosti i brojčanog stanja. A ko je tome kriv? Mojih 20 članova su ubili. Sada da ima njihovih 20 pa još 20. Koliko bi samo bilo članova. Srebrenica bi se sastavila sa Zvornikom. To bi bio grad do grada, kuća do kuće. Da nisu pobili naše najmilije i da nisu uradili genocid”- ističe Begović. Slično razmišlja i Kada Hotić, članica , Udruženja „ Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe“.
“Srebrenicu su raselili i ubili ali neka ne zaborave da su i oni bijeli nišani stanovnici Srebrenice. Srebrenica ni u kom slučaju ne može biti mjesna zajednica. Ona je bila grad i ostat će”- poručuje ona.
Ovaj put podršku ženama Podrinja, osim građana Tuzle, dali su i stanovnici Međeđe kod Sapne koji su ih podržali u borbi za istinu i pravdu.
(Nataša Tadić)