Sve je više ljudi koji sebi ne mogu obezbjediti hranu, pokazuju podaci Narodne kuhinje „ Imaret“ u Tuzli. Iz ove kuhinje apeluje na one koji mogu da doniraju namirnice, a posebno brašno.
Narodna kuhinja „ Imaret“ ima trenutno 2.668 korisnika, a sve je više onih koji dolaze po hranu. Od januara su se kuhinji priključilo novih 268 korisnika, odnosno, u prosjeku 45 osoba mjesečno.
„ To je dovoljan pokazatelj o cijeloj situaciji u BiH, odnosno, o ljudima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe. Sve je više zahtjeva. Čak imamo zahtjeve sa punktovima gdje nismo trenutno u mogućnosti da ih otvorimo. Nadam se da ćemo moći u narednom periodu“-priča Mensura Husanović, direktorica Regionalnog odbora „ Merhameta“ Tuzla pod čijim okriljem djeluje kuhinja.
Više od 40 građana se mjesečno učlani u javnu kuhinju u Tuzli
Među novim članovima je i Muriz Halilović koji kaže da je bolestan i bez primanja. Nužda ga je natjerala da se hrani u javnoj kuhinji.
„ Bolujem šećer, boli me noga. Počet ću sad terapije. Nemam penzije. Bolestan sam. Zvao me čovjek da mu dođem pokositi travu, ne mogu. Predao sam zahtjev u socijalno i došao ovdje. Ovo je za mene sve. Ne može biti bolje. Hrana je dobra i hvala im što mi daju“- priča nam Muriz dok pakuje svježu i toplu hranu u svoje kantice.
Puno duže od Muriza, po hranu dolazi Zineta Poljić i to od 2013.godine. Kako kaže, ima socijalnu pomoć i nema drugih primanja.
„ Imam brata na birou. Narodna kuhinja mi dobro dođe. Pomogne i meni i bratu i zadovoljni smo. Zahvalna sam što se brinu o meni i što mi pomažu. Dobijam topli obrok i hljeb. Teško je stanje u državi. I ekonomsko i političko. Nadam se da će nam doći neka bolja vremena“- optimistična je Zineta.
Za sve korisnike treba obezbjediti obroke, a to je posebno teško u vremenu divljanja cijena. U kuhinji je prošle godine otvorena pekara koja dnevno troši pola tone brašna za više od 500 hljebova. Jedan hljeb je težak 800 grama i dijeli se na četiri osobe. Tako jedna četveročlana porodica dobija jedan veći hljeb.
„ Da to nismo uradili, mi ne bismo mogli kupovati hljeb. Puno ja lakše praviti hljeb. Manji su troškovi. To nam je pomoglo da bismo u ovom vremenu opstali. Imamo velika poskupljenja brašna i apelujemo na sve koji mogu da nam doniraju brašno za našu pekaru. Ova kuhinja je pokazatelj u kakvom stanju živi naše društvo trenutno i da je sve više siromašnih ljudi. Sa druge strane, imamo i izuzetno bogate ljude. Imamo bogate i siromašne, srednjih gotovo da i nema“- kaže direktorica i dodaje da su im problem i ostale namirnice jer je sve skuplje i troškovi su sve veći, a kuhinja potrebnija nego ikada.
Kuhinja se finansira iz kantonalnog i gradskog budžeta, te od donacija. Hrane nikada dovoljno jer je sve više gladnih usta.
Nataša Tadić