Femicid-suicid je sveprisutnija pojava u Bosni i Hercegovini, ali o tome ne postoje konkretni podaci niti su dovoljna istraživanja u tom pravcu jer se akcenat stavlja na idividualne slučajeve.
Pojam femicida podrazumijeva najekstremniji oblik nasilja nad ženom jer je to ubistvo žene samo zato što je žena i to je tipično rodno zasnovano nasilje koje je sve više prisutno. Konkretnih statističkih podataka nema, ali se pokušava voditi statistika vezana za ovu pojavu posljednih godina. Brigu o tome vodi Agencija za rodnu ravnopravnost u BiH.
“Ima više oblika femicida. To je ubistvo žena i djevojčica samo zbog toga što su žene. Imamo ubistva koja počine intimni partneri, odnosno, partneri u sadašnjoj vezi ili bivši partneri. To je intimni femicid, odnosno, ubistvo intimnog partnera. To se događa daleko češće da muškarci ubiju ženu i to je oko 35 % u odnosu na sva ubistva. Ubistva koja počine žene je oko 5%.”- pojasnila je prof. dr. sci. Esmina Avdibegović, neuropsihijatar, subspecijalista socijalne psihijatrije. Ubistva koje žene počine nad muškarcima, najčešće su bila u samoodbrani. To je društveni problem, javno zdravstveni problem i problem vezan za krivično pravo. Nasilje u porodici ostavlja velike psihičke posljedice na ženu, na djecu, na porodicu, upozorava doktorica.
“Kada govorimo o femicidu, govorimo o namjernom ubistvu. Femicid može biti i iz časti gdje zapravo se ubijanjem žene zbog njenog ponašanja ili nečega drugog, pokušava spasiti čast porodice, a to pokazuje koliko je diskriminacija žena ukorijenjena u određenoj kulturi i određenom društvu. U tome ne učestvuju samo muškarci, znaju učestvovati i žene, a sve pod krinkom očuvanja časti. Nekada se iza toga može sakrivati incest koji se počini prema ženi ili djevojčici”- kaže Avdibegović. To je karateristično za područje Indije ili Južne Azije, a razlog je miraz. Ubistvo žene počini svekrva jer nije donijela dovoljan miraz. Femicid se ne dešava samo u partnerskim odnosima.
Često de dešava femicid-suicid što je sve češća pojava u BiH, ali konkretnih podataka o tome, nema. Ponekada počinitelj, odmah poslije ubistva, počini suicid, a nekada kasnije.
“U tim slučajevima govogimo o rodnom zasnovanom nasilju kada počinitelj gubi moć nad žrtvom. Obično je u pozadini činjenica da je žena duže bila žrtva kućnog nasilja duže vrijeme i da su to nasilje svi vidjeli, ali nisu prijavljivali. U situacijama kada žena odluči otići i napustiti nasilničku vezu, tada kontrola nad žrtvom i gubitak moći, dovodi do femicida, pa samoubistva”- ističe doktorica.
Društvo podržava mušku moć i diskriminaciju prema ženama od rođenja pa nadalje. Forsira se uloga muškarca i stvara mišljenje da je žena manje vrijedno biće i samim tim se podržava nasilje u porodici.
U BiH postoje SOS telefoni i njih poziva veliki broj žrtava nasilja. Međutim, praksa je pokazala da žrtve ne vjeruju dovoljno sistemu. Stoga je potrebna veća edukacija u zdravstvenom sistemu kako bi zdravstveni radnici prepoznali žrtvu nasilja i kod najmanje sumnje, prijavili to.
“Jako je važno poslati poruku da nasilje u porodici nije privatna stvar. To je problem koji se tiče svih nas i svako nasilje se treba prijaviti. Poruka ženama žrtvama je da pokušaju vjerovati sistemu. Postoje službe koje mogu pomoći, postoje skloništa, postoje zdravstvene ustanove, policija. Edukacija i policije i zdravstvenih radnika, mora biti kontinuirana”- naglašava Avdibegović.
Posebno su bitni mediji i način na koji izvještavaju, upozorava doktorica. Mediji moraju biti senzitivni kada se radi o načinu izvještavanja femicida-suicida te imati obzira prema djeci koja su žrtva tog nasilja.
“Mediji moraju se vodati pravilima o etičkom izvještavanju, ne navoditi imena, ne pokazivati slike, ne obilježavati djecu, ne obilježavati porodicu. Na taj način pomažemo djeci, porodici, prijateljima, da prođu kroz proces žalovanja”- mišljenja je doktorica.
Nasilje treba stalno prepoznavati, a ljudi koji imaju problema sa kontrolom agresije i ljutnje u potrebi da kontrolišu vlastite supruge, njihovu kretnju, dopisivanje, prijateljstva, mogu dobiti pomoć.
“Svi skupa možemo raditi puno. Naravno, pravosudni sistem je tu važan za procesuiranje i kažnjavanje svakog oblika nasilja”- poručila je ova neuropsihijatrica.
(Nataša Tadić)