Foto: Balans
Mersed Klinčević iz Tuzle nedavno je izazvao rekaciju javnosti jer je snimljen tokom vožnje u invalidskim kolicima sa suncobranom jednog kišnog dana.
Silom prilika je to bilo tako, priča nam. Ovaj medicinski radnik u penziji je do 2019. godine. Prisjeća se kako su počeli njegovi zdravstveni problemi i Parkinsonova bolest.
“Prvo mi je počela desna papuča spadati sa noge. Mislio sam da su se razvalile papuče pa kupim druge. Opet isto. Silom prilika sam se naučio pisati i lijevom rukom jer mi lakše nego sa desnom. Imao sam auto sa ručnim komandama i vozio sam ga do prošle godine. Noge mi nisu trebale, sa rukama sam. Ali bolest sve više napreduje. Iz početka sam bio pokretan, a kasnije je sve bilo teže”- priča nam Klinčević.
Klinčević je kod kuće prilagodio staze i ulaze za invalidska kolica, a kako bi se lakše kretao.
“Da mi nije kolica, ja ne bih mogao nigdje. Bolest me zakoči. Većinom idem po trotoarima po gradu. Idem doktoru, u prodavnicu. Stavim korpu između i nakupujem šta treba”- objašanjava. Jednom je odlučio pokušati sa autobusom otići po nalaz. Međutim, njegova bolest mu je taj dan napravila velike probleme.
“Uspio sam doći do UKC-a i preuzeti nalaz i siđem na stanicu na Brčansku Maltu. I tu me zakoči, takva je bolest. Autobus je stao, ali ja nisam mogao ući. Vozač mi je pomogao da nekako uđem, a u povratku mi je stao blizu kuće”- objašnjava nam. Ukoliko ide u UKC doktoru, Mersed vozi kolica južnom magistralom jer su prilazi bolji, a naglašava da većina ima rampu, a u markete ide samo kojima može pristupiti sa kolicima. Poseban je problem šta nema majstora za kolica u slučaju kvara, a i baterije su jako skupe.
Sa njima se dobro snalazi kroz naselje Moluhe gdje živi, a kada ide u grad, problem su neprilagođeni trotoari na koje se ne može popeti. Stoga je odlučio da mjesta gdje najčešće prolazi, prilagodi. Na kolica je natovario potrebni materijal i alat, odvezao i na ulici zamijesio smjesu te napravio uspon na dva mjesta u naselju Solana.
“Izlio sam sebi to. Prolaznici su me gledali kada sam izvadio kantu, zamijesio smjesu i pravio to. Ma, niko me ništa nije pitao pa ni policija koja je bila u blizini. Kako sam kod kuće sebi prilagodio sve, tako sam morao i po gradu”- naglašava.
Međutim, čest problem i Merseda i drugih osoba sa invaliditetom su nesavjesni vozači koji automobile parkiraju na trotoare i onemogućavaju prolaz.
Na pitanje je li ga strah voziti se kolicima na cesti i u saobraćaju koji je sve gori u Tuzli, naš sagovornik odgovara.
“Šta ću, moram. Uključujem se gdje mogu, vozim svojom stranom. Brzo ne mogu i da hoću, kolica su podešena 10 km na sat. Polako vozim, uključujem žmigavce, pratim na retrovizorima sve. Nema jurcanja”- dočarava svoju vožnju.
I upravo u jednoj svojoj vožnji je snimljen i to po kiši sa suncobranom u kružnom toku na Slatini.
“To jutro sam išao doktoru, na kontrolu, bio naručen. Dan prije išao sam na Panonsko jezero, imao suncobran. Kiša je počela i ja zakačim suncobran na kolica da ne kisnem. Raširio sam ga i da ne bih išao trotoarom da smetam pješacima, vozio sam se cestom. Kada je kiša prestala, složio sam suncobran i opet se vratio na trotoar”-prisjeća se.
Međutim, kao i sve ostalo, odlučio je i kolica prilagoditi pa je sam sebi konstruisao i napravio zaštitu na njima uz pomoć šipki i cerade.
“Imao sam ove šipke, ovaj najlon pa sam napravio. Imam i šaraf kojim zatežem sve to. I to me štiti i od kiše i od sunca. Da nemam kolica, ne bih mogao ništa i nigdje”- zaključuje.
Uz snagu volje, domišljatosti i snalažljivosti, ovaj Tuzlak i sutra će biti negdje viđen na cesti, obavljajući svoje redovne obaveze i pokazujući da je čovjek u suštini uvijek prepušten sam sebi.
(Nataša Tadić)