Foto: Balans
Bosanskohercegovački umjetnik Almin Zrno predstavio se sinoć tuzlanskoj publici instalacijom i izložbom footgrafija pod nazivom „Pleonexia II: Oduzeta budućnost“ u Ateljeu Ismeta Mujezinovića u okviru BH sedmica inženjerstva.
Kako je kazao Zrno za Balans, kroz svoja djela prikazao je svu prljavištinu i mentalnu i fizičku. Ovaj fotograf skreće pažnju na klimatske promjene i nameće svijest o tome kao nužnu.
“Kroz klimatske promjene, govorimo i o konzumerizmu koji nas ubija, a on dolazi iz pleoneksije. A pleoneksija je opet izuzetno izražena pohlepa i materijalna, a i pohlepa za moć. Ova izložba je moj krik neki, da stanemo, promislimo, da vidimo što svako od nas može da učini da tu katastrofu, koja je očito tu nama pred vratima, nekim svojim malim koracima, ne dozvolimo da nam temperatura poraste i da nam se otope svi glečeri”- kaže Zrno.
Industrijska Tuzla, zagađena ugljem i štetnim česticama, idelano je mjesto da se priča o ovoj temi kako to čini ovaj fotograf. Kroz zanimljive instalacije, ukomponovane sa ugljem, kako kaže, promišlja kroz jedan novi likovni jezik.
“Jedino mi je ono mogućavao da pričam priču koju sam želio, a da ne bude nešto što, ipak, pripada nekoj dokumentarnoj vrsti fotografije, pa da ja sad hodam po rudnicima, slikam rudare kad izlaze iz jame, itd. Znači, odmakao sam se od toga putem nekih metafora, simbola. Recimo, komadić ogledala s tim plavim nebom u uglju koji je dole, ogledala je svih nas. To ogledalo je razbijeno, ali još uvijek na njemu ima tog plavog, lijepog neba koje nam itekako treba”- naglašava naš sagovornik.
Osvrćući se na pitanje imamo li dovoljno kritike kroz umjetnost, Zrno ističe da “ima umjetnika i oni vrište”. Međutim, oni trebaju raditi više na tome da budu glasniji, vidljiviji i zastupljeniji u medijima i u postavkama, da putuju i pričaju o nama neku drugu priču. Nažalost, dodaje, bosanskoherecegovačko društvo je okupirano populistima.
“Sve je drugo, osim onog što je zaista umjetnost i nešto što je validno i što je valorizovano i što nas može konaktovati sa tim nekim naprednim civilizacijama. Nažalost, tu imamo tu diskrepancu gdje mi radimo, oni nas ne prate, čak gledaju u nas, ono kao da jedva čekaju da napustimo prostoriju jer je to njima nejasno”- priča Zrno.
Stoga, bitno je raditi sa mladima, a što čini i sam autor izložbe pa je u Tuzli održao radionicu pod nazivom “Angažirana umjetnost” za sve ljubitelje umjetnosti, kreativce i mlade talente da se upoznaju s pristupom angažirane umjetnosti kroz njegovo bogato iskustvo. Učesnici radionice su imali priliku saznati više o tome kako umjetnost može postati sredstvo društvene kritike i promjene, istražujući teme poput individualnosti, duhovnosti i socijalne pravde.
“To je stvar koja me izuzetno raduje jer smo zapostavili malu raju, a naše obrazovanje je vrlo loše. I to mi je najljepši dio ovog predstavljanja. Mi stariji dođemo i pogledamo ko je šta uradio. Ali ako toj mladosti i tim glavicama, usadimo neku empatiju prema prirodi i koliko je bitno da budemo empatični prema prirodi, da budemo dobri kao ljudi, da ne bacamo papiriće, da nismo konzumeristi koji kupuju što im treba i što im ne treba, ako u njima probudimo tu svijest, onda u nekoj budućnosti, imamo nade”-mišljenja je ovaj umjetnik.
I njegovo najupečatljivije djelo sa ove izložbe, već spomenuti komad ogledala u hrpi crnog uglja, a na kojem se vidi plavetnilo i ljepota neba, možda i daje jednu smislenu i jedinstvenu pouku.
“Bavimo onim što je zaista za nas bitno, ne samo za nas, nego za društvo, da ga dignemo, da koliko toliko malo progledamo i ako je ikako moguće, dođimo do tog komada plavog neba”- poručuje Almin Zrno.
(Nataša Tadić)