Foto: Damir Miljević
Projekat izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla smatran je generacijskim i perspektivnim projektom koji je trebao zamijeniti dotrajale blokove i ojačati energetsku stabilnost Bosne i Hercegovine. Novi blok je trebao zamijeniti dotrajale blokove 3, 4 i 5 Termoelektrane Tuzla u vlasništvu Elektroprivrede BiH.
Međutim, do izgradnje nije došlo, osim što su uložena značajna sredstva u pripremne radove. I nikome ništa.
Ko je odgovoran za ovaj neuspješni projekat, šta će biti sa energetskom tranzicijom BiH, dokle se došlo sa proizvodnjom energije za vlastite potrebe, samo je dio pitanja na koje nam je odgovore pokušao dati Damir Miljević, ekonomista i konsultant u oblasti energetske tranzicije.
Gospodine Miljeviću, kako gledate na projekat izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla koji je završio prije nego li je počeo? Ko treba snositi odgovornost?
Sama ideja o izgradnji novog bloka TE Tuzla stara je gotovo 20 godina i u to doba i nije bilo loše da se stari blokovi zamjene jednim modernim i efikasnijim. Nažalost, od ideje do početka realizacije prošlo je gotovo 15 godina, a u međuvremenu su se stvari temeljno promijenile kako tehnološki jer su obnovljivi izvori energije (sunce i vjetar) postali ekonomski isplativiji i tako pokrenuli treću industrijsku revoluciju, tako i politički jer je cijeli svijet krenuo u borbu sa klimatskim promjenama što podrazumjeva postepeno odustajanje od fosilnih goriva. U takvoj situaciji nije bilo nikakvog opravdanja da se krene u realizaciju takvog jednog projekta, ali političari, prvenstveno vlade, vole tzv. jednostavna riješenja za komplikovane situacije. Glavnu odgovornost snose vlade jer one postavljaju menadžment u javnim preduzećima, ali amnestirati se ne može ni Parlament koji je podržao realizaciju projekta i iza koga su se i Elektroprivreda i Vlada sakrili. U takvoj situaciji, kako to već biva u ovakvom tipu država, niko neće biti kriv ni odgovoran jer su se svi pokrili odlukama onih drugih. Štetu će kao i uvijek snositi poreski obveznici tj. kupci električne energije kroz povećanje cijene.
Jesu li oni koji su odlučivali o projektu, svu krivicu pokušali skrenuti na kineski konzorcij?
U cijelom poslu nema nevinih. Pravno formalno govoreći, kineska strana je kriva jer nije ispoštovala ugovor za koji su svi znali da se ne može ispoštovati jer ključna oprema predviđena projektom se prestala proizvoditi. Šta je ko mislio i kako je mislio da je projekat moguće realizovati u takvoj situaciji, ja stvarno ne znam i vjerovatno nikada i nećemo saznati.
Hoćemo li zbog toga imati štetu ili sa druge strane, korist jer će BiH morati ubrzati proces energetske tranzicije?
Šteta po dio BiH koji snabdjeva Elektroprivreda BiH je već nastupila jer, u međuvremenu, otkako je projekat Bloka 7 aktiviran, Elektroprivreda BiH je napravila samo jednu vjetroelektranu i nije ulagala sredstva u razvoj obnovljivih izvora energije, valjda se nadajući da će Blok 7 biti realizovan. U međuvremenu su privatni investitori zauzeli prazan prostor koji se pojavio i ulažu u obnovljive izvore energije, što samo po sebi ne bi bilo loše kada bi ta energija služila za podmirivanje domaće potrošnje, ali ona, nažalost, odlazi uglavnom u izvoz tako da domaćim obnovljivim izvorima dekarboniziramo druge, a ne domaću potrošnju što bi trebao biti prvenstveni zadatak i cilj energetske tranzicije.
Je li proizvodnja električne energije za vlastite potrebe namjerno zakočena određenim neriješenim zakonskim regulativima?
Ukoliko znamo da su u septembru 2019. godine bili spremni svi zakonski i podzakonski akti vezani za obnovljive izvore energije u oba entiteta i distruktu Brčko kojima bi trebalo omogućiti učešće građana u energetskoj tranziciji, a da su zakoni doneseni u RS i Distriktu tek 2022. godine, a u FBIH krajem 2023.godine i da do dan danas nije kompletirana podzakonska regulativa, a da i tamo gdje su pravilnici na snazi elektroprivrede pružaju otpor, potpuno je jasno da se svjesno koči razvoj tzv. građanske energije tj. prosjumera i zajednica obnovljive energije dok se istovremeno sve čini da se privatnim investitorima koji rade za tržište izađe u susret. Umjesto da elektroprivrede budu te koje će forsirati proizvodnju za vlastite potrebe kod građana i privrede i time obezbjediti manje gubitke u mreži, sigurnost snabdjevanja i mogućnost zarade na otkupu viškova energije, one su trenutno najveći protivnici i prepreka realizaciji ovog koncepta za koji se jedino može garantovati da je u funkciji dekarbonizacije domaće potrošnje električne energije i sigurnosti snabdjevanja. Meni je nevjerovatno da vlasti i elektroprivrede čine sve da onemoguće građane i domaću privredu da iznesu energetsku tranziciju, dok istovremeno forsiraju investitore za koje nemamo garanciju da će čistu energiju isporučivati na domaćem tržištu.
U kojem pravcu ide energetska tranzicija u BiH? Posebno ako uzmemo u obzir da od 2025. će BiH morati plaćati takse zbog emisija koje ispuštaju postrojenja i zbog toga što BiH nije uradila dekarbonizaciju.
Energetska tranzicija u BiH se može okarakterisati kao lažna i kaotična. Lažna u prvom redu jer su političarima puna usta priče o tranziciji dok se istovremeno grčevito drže uglja i onemogućavaju građane i lokalnu privredu da učestvuju u njoj. Kaotična opet zbog toga što ekonomski interes za proizvodnjom čiste i jeftine nergije ne možete zaustaviti, ali ste dopustili da se sve odvija pod uticajem privatnog kapitala i investitora čiji je jedini interes da zarade, a ne da učestvuju u dekrabonizaciji energetike, ekonomije i društva u cjelini. Umjesto da se tačno i precizno definišu prioriteti, dekarbonizacija energetike je prepuštena tržišnoj stihiji sa svim posljedicama koje to sa sobom nosi. Izvozna privreda će prva osjetiti posljedice takvog pristupa, a poslije nje i građani i ostatak privrede kroz povećanje cijena električne energije.
Kako gledate na povećanje cijene struje? Je li to bila realna potreba ili, kako volimo reći, krpljenje budžeta nadležnog preduzeća?
Povećanje cijene je posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja sektora od strane nadležnih, silnih koruptivnih afera, nagomilanih problema i jedne apsolutne nebrige za stanje u sektoru gdje se sada računi ispostavljaju krajnjim korisnicima tj. kupcima električne energije. Ovo je tek prvo povećanje cijene, a s obzirom na stanje u sektoru i nespremnost za odlučne i korijenite rezove u poslovanju i nepostojanja prave strategije razvoja, bojim se da neće biti i jedino.
Na kraju, kome jest, a kome nije u interesu da se pređe na obnovljive izvore energije koja forsira i EU, a samim tim i na zdraviju i čišću okolinu?
Prelazak na čistu i jeftinu energiju iz obnovljivih izvora kojima BiH obiluje, trebao bi biti interes svakog normalnog u ovoj zemlji. Postojećim strukturama vlasti i sa njima povezanim tajkunima koji se očigledno dobro namiruju iz javnih nabavki i tendera vezanih za ugalj, očito nije u interesu da imamo čistu energiju i zdravu okolinu. Pored toga, ni uvoznom lobiju koji zemlju snadbjeva naftom i plinom, nije u interesu prelazak na čistu energiju. Žalosno je posmatrati da jedna zemlja koja je 100 % zavisna od uvoza nafte i plina i u kojoj se koristi najlošiji ugalj (lignit), ne vidi svoju razvojnu šansu u prelasku na obnovljive izvore nergije kojih ima u izobilju, propuštajući time da se pridruži relativno malom broju zemalja u Evropi koje mogu iskoristiti tranziciju za ubrzani razvoj.
(Nataša Tadić)