Svako od nas ima u životu neke ljude koji su mu dragi, a da nisu u rodbinskim vezama, ni prijateljskim, niti kolegijalnim. Jednostavno, eto tako, dragi su vam. Za mene, jedan od takvih je Meho. Mehmed Terzić da budem decidan.
Poznajem ga već petnaestak godina. Radio je u Tvornici transportnih uređaja, firmi koja je pod medijsku pažnju dospjela haotičnim stanjem, nebrigom vlasti, protestima.
Terzić je u to vrijeme bio jedan od sindikalista, kasnije je izabran za predsjednika sindikata TTU Tuzla. Borio se protiv stečaja u fabrici. Ne postoji sindikalni način borbe koji nije isprobao, od protesta, vezivanja lancima za kapiju, štrajka glađu, prijetnji samoubistvom i spaljivanjem. Sve je Meho probao i ništa nije spriječilo vlastodršce da otvore stečaj i prodaju fabriku.
Fabriku su kupile državne firme RMU Banovići i Elektroprivreda BiH. Većina radnika je vraćena na posao, Terzić nije. Nasilno je prijevremeno penzionisan, svjesno gurnut u bijedu, da živi od minimalne penzije.
Vidim ga i dan danas na utakmicama ispred stadiona Tušanj kako prodaje košpe i sokove. Ne zbog toga što to voli, nego zato što mora, jer kako preživjeti od 480 KM, koliko danas iznosi minimalna penzija. Kad ne prodaje košpe, onda malo taksira na crno, kako će drugačije, a u sezoni prodaje udžbenike. Sve će Meho raditi ali gladan biti neće.
Prije desetak dana sretnemo se na utakmici Tuzla Cityja. Kaže da je dobro, da životari, raducka. Dobijem košpe džabe, neće pare ni za živu glavu. Kaže, valjali su meni mediji u TTU.
Vidimo se danas ponovo na protestu radnika ispred gradskog rugla zgrade SODASO. Davao je izjavu za medije, kaže da se sjeća ljepših vremena i obilježavanja Prvog maja.
„Nekad je bila država, a sad je nema. Kad su pravi ljudi vodili državu slavio se 1. maj. Ja sam u TTU radio od malih nogu. Dobijemo nekih para za praznik, mi ukrasimo mašine svoje. Tako smo radili. Dobiejmo te pare kupimo nešto za kuću, obradujemo porodicu, svi veseli slavimo Prvi maj“ – priča Terzić.
Danas za njega Prvi maj ne znači ništa, niti ga slavi.
„Pa, danas je Prvi maj za lopove i kriminalce što vladaju ovom državom. Oni jedu janjetinu, dabogda se udavili, to kažem već nekoliko puta. Ova bijeda koja dođe ovdje, nas dvadesetak, nama nije do slavlja, nije nama ni do čega“ – kaže Terzić.
Ne treba Mehi zamjeriti na prilično teškim riječima, ni sada, a ni onomad kada je za jednog političara kazao „dabogda pogin’o“ jer mu je slagao da će ostati u firmi. Svi bi se, prije osude, trebali staviti u položaj i njegov i ljudi sličnih njemu, da nas neko nakon više od 30 godina rada u firmi, pošalje kući, tek onako, jer mu se ne sviđamo.
(Mehin jaran)