Foto: Wikipedia
Titanik je nekadašnji najveći brod na svijetu koji je potonuo u aprilu 1912. godine, a nakon sudara sa ledenim brijegom u Atlantskom okeanu. Od 2.200 putnika, poginulo je više od 1.500 osoba. To je bila prvo Titanikovo putovanje od Southamptona do New Yorka.
Nakon više od 100 godina od ove velike tragedije, olupina čuvenog broda leži 3.800 m na dnu Atlantika, na oko 600 km od obale Kanade i opsežno je istražena otkako je otkrivena 1985. godine.
Ostatak broda nikada nije izvađen i šta se dogodilo sa tijelima putnika, pitanja su koja su ovih dana aktuelizirana nakon implozije podmornice Titan čiji su putnici upravo išli do olupine Titanika.
Među naučnicima i stručnjacima postoje različita mišljenja o tome da li je vađenje olupine iz vode poželjno, a na kraju krajeva, je li uopšte i moguće.
Jedna od glavnih prepreka je ogromna dubina na kojoj leži Titanik. Smješten na otprilike 3.800 metara ispod površine sjevernog Atlantskog okeana, a dolazak do olupine predstavlja značajne tehničke izazove. Prema Billu Soderu, pomorskom arhitekti i istoričaru, olupina Titanika se nalazi na dubini koja je van domašaja većine daljinski upravljanih vozila, pa čak i nekih podmornica sa ljudskom posadom.
Dalje,vremenom se stanje Titanika značajno pogoršalo zbog korozije i uticaja dubokog mora. Prema rečima Jamesa Delgada, pomorskog arheologa, struktura Titanika je u vrlo delikatnom stanju, a podizanje netaknutog broda zahtjevalo bi značajno pojačanje i stabilizaciju, što je složen inženjerski zadatak.
Finansijski aspekt, također, igra ključnu ulogu. Troškovi povezani sa operacijom spasavanja takve veličine bili bi ogromni. Paul Matias, pomorski arheolog i bivši kustos kolekcije artefakata Titanika, tvrdi da bi bila potrebna značajna finansijska sredstva za izvođenje operacije koja bi mogla bezbjedno da podigne Titanik, a pitanje ko će snositi troškove, ostaje bez odgovora.
I na kraju, mnogi naučnici i stručnjaci tvrde da olupinu Titanika treba ostaviti neometanom kao memorijalnu i podvodnu kulturnu baštinu. Postoji zabrinutost zbog narušavanja mjesta na kojem počivaju žrtve, kao i potencijalne štete za olupinu i okolni ekosistem. Robert Balard, okeanograf koji je otkrio olupinu Titanika 1985. godine, naglašava važnost očuvanja. Naučnici i stručnjaci nastavljaju da proučavaju olupinu putem vozila na daljinsko upravljanje i drugim sredstvima kako bi dokumentovali njeno stanje i prikupili bitne informacije.
(Balans/ Blic)