Foto: Balans
Osnovna škola “Fra Ilija Starčević” u Tolisi kod Orašja obilježila je 200 godina postojanja kao najstarija Prva osnovna pučka škola u Bosni i Hercegovini.
Pokretanje ove pučke škole, nije bilo bitno samo za Tolisu već Orašje, Posavinu, BiH. Tolisa se danas ponosi ostavštinom fra Ilije Starčevića.
“Mi smo se potrudili da u progaram obilježavanja obljetnice uključimo što više zainteresovanih pojedinaca i institucija i stručnjaka. Ono što ostaje kao pisani trag su dvije knjige, jedna je “Spomenica prve pučke škole u BiH”, a početkom lipnja je izdata Monografija o fra Iliji Starčeviću. U listopadu smo imali znanstveni skup sa puno gostiju iz BiH i Hrvatske te nas i tu očekuje zbornik znanstvenih radova. Ponosni smo da slavimo obljetnicu i to nije samo naša obljetnica već svih nas koji živimo u BiH”- objasnio je Mario Oršolić, predsjednik Organizacionog odbora 200. obljetnice. Dodaje da je bio i natječaj za učenike širom BiH na temu “Moja škola”.
Prva pučka škola u BiH osnovana je u Tolisi kod Orašja 1823., a osnovao ju je fra Ilija Starčević koji je za potrebe škole izgradio posebnu zgradu, prvu takvu u ondašnjoj Bosni. Nastavni plan i program preuzet je iz Slavonije, a prvi učitelj bio je Ilija Boričić iz Cerne. U prvoj godini škola je imala upisanih osamdesetak učenika. Fra Ilija spada u najznamenitije franjevce Bosne Srebrene iz prve polovice 19. stoljeća. Kao franjevac i prosvjetitelj, postavio je temelje pučkom obrazovanju u BiH.
Godinu dana već u ovoj obrazovnoj ustanovi se obilježava 200 godina postojanja prve pučke škole, a koja danas broji 167 učenika.
“Možemo kazati da od tada traje sustavno obrazovanje puka kompletne BiH. Ovo je veoma važna obljetnica i za nas u školu i za franjevce koji su postavili temelj svega, ali i za našu županiju i cijelu BiH. Niz aktivnosti je kroz koje smo prošli u ovu godinu dana. Imali smo projekte, od upoznavanja sa povijesti naših predaka, kako je to bilo dok su išli u školu, kakvo je bilo odjevanje, hrana, itd”- kazala je Nataša Oršolić, ravnateljica škole. Ona napominje da su izdate su i dvije poštanske markice pod nazivom “Franjevci i školstvo”.
“Franjevci su udarili temelje prosvjeti i uvijek su bili cijenjeni. Mi ih ovdje zovemo ujaci. Ono što ujaci kažu, to je tako i to jedni veliki motivatori za sve. Suradnja škole i franjevaca je velika. Stalno se ispreplićemo kakve god da su aktivnosti. U suštini, veliki uticaj imaju franjevci na puk ovog kraja”- zaključila je direktorica.
Franjevci su u Tolisi prisutni od srednjega vijeka, a toliški samostan potiče iz druge polovice 19. stoljeća kada su franjevci u tom dijelu Bosne odlučili podignuti samostan na Raščici. Uz župnu kuću, izgrađenu 1855./56., položeni su 1862. temelji novoga samostana koji je službeno uspostavljen 1876. Zbog trošnosti staroga samostana, 1923. godine podignut je drugi samostan.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća, brojni fratri školovali u Austriji, Mađarskoj, Italiji. Po povratku u BiH, zatiču samo 1 % pismenog stanovništva. Tada kreće misija franjevaca u opismenjavanju puka. Bilo je to vrijeme vladavine Osmanskog carstva i vrijeme Huseina-kapetana Gradaščevića, a koji je, prema zapisima, sa fra Ilijom imao korektan odnos.
“Prema zapisima, on je rekao da škola ne smije imati toranj, da se sakrije u nekom šumarku te je prešutno dozvolio početak tog pučkog školstva. Kada pogledamo kroz vrijeme, bosanski fratri su uvijek nalazili mogućnost suživota i sa Osmanskim carstvom i kroz cijelu povijest”- pojašnjava Fra Mario Jurić gvardijan toliškog samostana. Fra Iliju nisu obeshrabrile bilo kakve prepreke pa je pokrenuo školu u Tolisi i doveo učitelja iz Slavonije. Bio je to početak pučkih škola u BiH jer je narednu deceniju, osnovano 20 takvih na prostoru cijele države.
“Jednostavno, franjevci koji su kroz cijelu povijest čuvali Bosnu, čine to i danas na isti način. Čuvajući i darujući ono što imaju i mogu, a to je znanost, umjetnost, duhovnost i duhovni život u Bosni”- smatra fra Mario.
Gradnja samostanske i župne crkve u Tolisi, prije posljednjega rata ,započeta je 1864. godine, a u cijelosti je dovršena 1881. Crkva je obnovljena 1911. godine prema nacrtu Josipa Vancaša. Godine 1917. crkva je iznutra stradala u požaru, a njezina obnova trajala je desetak godina. Franjevački samostan i crkva posvećeni su Uznesenju Marijinu.
Školstvo i obrazovanje, nastavlja gvardijan, ne podrazumijeva samo naučiti čitati i pisati nego je to puno više.
“Stjecanje različitih navika, unošenje duhovnosti u čovjekov život da se izgrađuje kao čovjek bitan, kao božije stvorenje. U bilo kojoj vjeri i naciji u našoj BiH, to je ono osnovno da izgrađujemo mlade ljude da postanu pravi i istinski ljudi, puno ljubavi, volje i nade za životom”- mišljenja je ovaj fratar.
Fratri su i prije pučkih škola, imali škole, ali su one bile unutar samostana i župnih ureda.
“Značaj ove škole je i taj što je fra Ilija Starčević školu izmjestio van župnog ureda i otvorio je i za mušku i za žensku djecu. Ono što je najvažnije, doveo je učitelja iz Slavonije koji je donio plan i program. To je bilo sustavno poučavanje djece, ne stihijski. Fra Ilija je dobio dozvolu od kapetana Gradaščevića kojem je to odgovaralo jer je tražio kako da uspostavi što bolje odnose sa Austro- Ugarskomjer su bila nemirna vremena i znao je da će kad-tad trebati pomoć “- izjavio je Jozo Jezerčić, ravnatelj muzeja u Tolisi.
Fra Ilija Starčević (Donji Rahić, 1794. – 1845.), franjevac Bosne Srebrene, visoki franjevački dužnosnik, prosvjetitelj, pionir i promicatelj školstva u Bosanskoj Posavini, važan u političkoj i rodoljubnoj djelatnosti. Zaslužni Hrvat Bosanske Posavine. Spada u najznamenitije franjevce Bosne Srebrene u 19. stoljeću. Uz sve to, imao poseban dar za graditeljstvo.
Kako bi se obilježio ovaj veliki jubilej, nisu samo angažovani učenici i uposlenici škole već kompletno stanovništvo Tolise.
“Mi se nadamo da će se i dalje cijeniti obrazovanje, da će naša škola ostati jedan svjetionik mudrosti i obrazovanja za buduće generacije. Mi smo svjedoci iseljavanja stanovništa i smanjenja broja učenika u našoj školi. Nadamo se, za 50 godina, da će tu biti ponovo puno više učenika nego što ih je sada”- zaključila je Marijana Marijanović, profesorica engleskog jezika.
(Nataša Tadić)