Foto: Printscreen
Jerihon je najstarije gradsko naselje, utemeljeno 8350. – 7350. prije Krista u periodu poznatom kao predlončarski neolit i to palestinski grad na Zapadnoj obali.
Jerihon znači vjerojatno ”grad Boga Mjeseca” i nalazi se kojih 10 km sjeverno od Mrtvoga mora i oko 8 km zapadno od rijeke Jordana, udaljen od Jeruzalema oko 28 km. Smješten u dolinu, ujedno je i najniži grad na svijetu, jer je njegov položaj na 250 m ispod morske razine. Jerihon ima još jednu znamenitu značajku koja ga, barem dosada, čini jedinstvenim: on je najstarije poznato i arheološko obrađeno gradsko naselje na svijetu. Njegova arheološka zasvjedočena starost iznosi 10.000 godina. Zbog obilja vode koja dolazi iz Wadi el-Qelt a i zbog samoga izvora (”Elizejev izvor”) u samome mjestu jerihonska oaza bila je naseljena odvajkada i u njoj je uspijevalo svakovrsno voće i povrće. Zapravo, u ovome dijelu Palestine sjetva i žetva su se neprestance smjenjivale.
Naselje je bilo okruženo bedemima s kulama, a unutar bedema je živjelo između 1000 – 1500 stanovnika. Kuće su bile od ćerpiča (sušena opeka). U kasnijem razvoju naselje je utvrđeno kamenim zidom ispred kojeg je jarak. Sačuvana je osam metara visoka kula. Građene su i pravokutne građevine, a oko dvorišta je grupirano više prostorija. Zidovi i podovi zgrada su premazani ilovačom, a katkad su crveno obojeni.
Pokojnici su sahranjivani ispod kuća. Kosturi su pronađeni u zgrčenom položaju dok su njihove lubanje bile uklonjene. Razlog tomu je bio što su obitelji pokojnih vjerovale da se u glavi pokojnika nalazi njegov duh pa bi te glave oblagali gipsom da bi spriječili duhu odlazak iz njihove glave. Te glave su poznate kao jerihonske lubanje, a čuvale su se u kućama pored ognjišta. Postoji teorija da je takvo pokapanje svojstveno zemljoradničkim društvima.
Na konferenciji Ujedinjenih naroda izglasano je da se drevni grad Jericho na okupiranoj Zapadnoj obali stavi na listu svjetske baštine.
(Balans)