Nedavno je na Youtube kanalu osvanuo video, odnosno, izvještaj tadašnja FS-3 televizije iz Tuzle, a koji prikazuje dolazak pacijenata sa psihičkim smetnjama iz Jakeša pred Psihijatrijsku kliniku Kreka u Tuzli.
Krajem maja 1992.godine pred Psihijatrijsku kliniku u Kreki u Tuzli došla su dva autobusa. Bez najave i provjere, pred Kliniku je dovezeno 200 teških psihičkih bolesnika sa Psihijatrijske klinike iz Jakeša kod Modriče, zabilježila je tadašnja Televizija FS-3 iz Tuzle.
U Psihijatrijskoj bolnici Jakeš kod Modriče tog maja su bila smještena 482 bolesnika, samo pola je došlo u Tuzlu jer za ostale nije bilo autobusa. Bolesnici sa odjeljenja koje se tada zvalo Azil, iskrcani su na ulicu u pratnji jednog medicinara, prepušteni sami sebi. Uz bolesnike je došlo i popratno pismo u kojem je pisalo da je to urađeno zbog svakodnevnog bombardovanja, prekida svih komunikacija, potpunog nedostatka vode, hrane, struje i lijekova.
“Takvo stanje traje još od 3.maja, a preostali medicinski kadar u Jakšeu čine jedan neuropsihijatar, dva medicinska tehničara, dvije medicinske sestre, a prijeti masovno umiranje od gladi i zaraznih bolesti”- stoji u televizijskom izvještaju pomenute televizije.
Dolazak bolesnika pogoršao je ionako teško stanje u Kreki gdje je osoblje apelovalo na donacije lijekova, sedativa, antidepresiva, itd.Na snimcima se vidi medicinsko osoblje kako dijeli hranu preko kapije iskrcanim bolesnicima koji su bili vidno uznemireni.
Ono što smo uspjeli pronaći o ovom događaju je nekoliko informacija na web stranici Javna zdravstvene ustanove “Bolnica za hroničnu psihijatriju” Modriča. U dostupnoj informaciji se kaže da početkom maja 1992. godine, lokaliteti Zavoda bivaju rascijepljeni linijom fronta.
“Na jednoj strani ostaju Koprivna i Riječani, a na drugoj Jakeš i Garevac. Dio pacijenata iz Garevca evakuisan u Tuzlu i Jakeš, iz Jakeša u Hrvatsku i Mađarsku, a preostali pacijenti iz Jakeša u Koprivnu gdje već boravi 120 najtežih bolesnika. Također i pacijenti iz Riječana pristižu tako da se u ljeto 1992.g. na lokalitetu u Koprivni nalazi blizu 400 pacijenata, u krajnje teškim uslovima bez hrene, pitke vode, struje, bez krova, bez postelje. O njima brinu desetak medicinskih sestara, jedna doktorica i nekoliko kuharica, čistačica i portira”- piše u javnosti dostupnoj informaciji.
O ovom događaju kao i tome gdje su završili svi ti pacijenti na kraju, teško da se mogu naći ikakvi podaci. Kontaktirali smo neke od novinara koji su tada bavili tom temom, ali nisu imali puno informacija. Neki od njih su nam kazali da je određena arhiva o tom događaju završila u privatnom vlasništvu jednog tadašnjeg medijskog radnika. Osim toga, pitanje je ko je i kako došao do ovog snimka kao i još nekih o ratnim dešavanjima u Tuzli te ih objavljuje na Youtube platformi. Ratni snimci su svojevrstan dokument i svjedočanstvo, a koje je u Tuzli, očito, zanemareno, zagubljeno i nebitno. Takvi snimci bi trebali biti u Arhivu TK ili nekoj drugoj instituciji da svjedoče o prošlosti i ratnom periodu, a ne u podrumima i na tavanima pojedinaca.
(Balans)