Foto: Nihad Suljić
Porodice ubijenih u srebreničkom genocidu kao i oni koji su preživjeli te udruženja majki i žena iz Podrinja, danas su obišli stratišta, odnosno, 13 lokacija egzekucije Bošnjaka i mjesta masovnih grobnica.
Kako je kazala Nura Begović, predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“, za njih su ovi dani bolni i puni tuge. Napomenula je da postoji puno više od 13 mjesta koje su danas obišle, ali da se ne može stići sve za jedan dan.
Posebno se ističe Kravica. Zemljoradnička zadruga u Kravici je mjesto egzekucije preko 1300 zarobljenih Bošnjaka koji su put spasa pokušali pronaći preko šume ka Tuzli. Nakon niza zasjeda i pretresa terena, zarobljeni su i odvedeni na livadu u Sandićima, nakon čega su u popodnevnim satima 13. jula 1995. godine u manjim grupama dovođeni u Kravicu i gdje su ubijani, o čemu svjedoče nekoliko preživjelih svjedoka.
Masovne grobnice koje se povezuju sa masovnom egzekucijom u Kravici su primarne masovne grobnice u Glogovoj i u Zelenom Jadru, Jasenovi, Budaku, Blječevoj i Zalazju.
„Od mog muža otac je odvedeno odavdje iz hale, tražio je spas i pomoć od Holandskog bataljona. Nažalost, predali su ga u ruke zlikovcima, ubicama iz rega srpskeg naroda, koji su bili vojno obučeni, naoružani. Ubijani su magacinu nekada zemljoradničke zadruge gdje su radili ljudi svih nacionalnosti nekada“- podsjetila je Begović.
Predsjednica Udruženja “Srebreničke majke” Fadila Efendić kazala je da joj je 13. juli teži od 11. jula, jer tada obilaze mjesta na kojima su ubijeni njihovi najmiliji.
“Dok obilazim ta mjesta, pitam se gdje su moj sin i muž ubijeni i kako su ubijeni. Sva stratišta su teška, bolna i tužna. A kada neko negira genocid, to je dodatna i ogromna bol”, kazala je Efendić.
Sadeta Salihović 33 godine traži majku.
“Rodom sam iz okoline Zvornika i već 33 godine tražim majku. Zbog nje dolazim i zbog našeg naroda. Molim sve koji bilo šta znaju da mi kažu gdje je. I danas dan se raspitujem za majku, ali nikada nisam saznala istinu. Ako je ubijena, neka mi kažu. Samo želim da je pronađem”- kazala je ova žena.
U Novoj Kasabi bilo je zatočeno između 1500 i 2000 zarobljenih Bošnjaka u šumama Pobuđa nakon više zasjeda. Muškarci i dječaci su držani nekoliko sati na fudbalskom igralištu u Novoj Kasabi nakon čega su prebačeni u logor Osnovne škole “Vuk Karadžić” u Bratuncu, a nakon boravka u školi su odvedeni na mjesto masovnih egzekucija na teritoriju Zvornika.
Tom operacijom je rukovodio Milomir Savčić, komandant Vojne policije 65. zaštitnog puka vojske bosanskih Srba, dok je na istom mjestu u poslijepodnevnim satima 13. jula boravio i ratni zločinac Ratko Mladić.
Prema naredbama vojske bosanskih Srba, oni su željeli da taj prostor niko ne vidi, te je reporterima i novinarima bio zabranjen prolazak ovim putem. Također su i holandski vojnici koji su bili pratnja autobusima deportovanih žena i djece iz Potočara zaustavljeni kako ne bi vidjeli zarobljene muškarce i dječake na igralištu.
Ovo mjesto je otkriveno na osnovu satelitskih snimaka SAD-a.
U osnovnoj školi u Grbavcima kod Zvornika oko 1000 muškaraca i dječaka je zatočeno, gdje su, u nehumanim uslovima, držani nekoliko sati 14. jula 1995. u sali škole, nakon čega su odvedeni na dvije obližnje livade u Orahovcu gdje su pogubljeni.
Preživjela su 4 svjedoka, među njima i najmlađi dječak koji je imao 7 godina, Fahrudin Muminović te Hurem Suljić, Kemal Mehmedović i Mevludin Orić.
Masovne grobnice koje se povezuju za ovu egzekuciju u Orahovcu su primarne masovne grobnice Lažete 1 i Lažete 2 te sekundarne masovne grobnice Hodžića put.Brana Crveni mulj kod Petkovaca jedno je od mjesta masovnog pogubljenja tokom genocida u Srebrenici. U noći između 14. i 15. jula 1995. godine, zarobljeni Bošnjaci, prethodno zatočeni u Osnovnoj školi u Petkovcima, autobusima su dovoženi do brane, gdje su izvođeni u grupama i strijeljani. Njihova tijela zakopana su u masovne grobnice, a kasnije premještana u sekundarne grobnice kako bi se prikrili tragovi zločina. I danas se na ovom mjestu mogu pronaći čahure koje nijemo svjedoče o počinjenom genocidu.
Begović, se osvrnula i na činjenicu da mjesta ubistava još uvijek nisu obilježena jer nadležna valst ne da dozvolu za to.
„Pa naravno, svake prepreke koje dolaze, to dolaze iz vrta politike. Oni koji zna se, koji šire mržnju, koji nacionalizam, samo zbog svoje pozicije i zbog svoga.A šta će jadni narod, koji je jadni? Ne možemo svrstati sve ljude da su svi isti, ali trebamo se opametiti da ne damo da se više nikad nikome ne desi. Mi ne želimo osvetu, mi ne želimo nikoga da se ubie, mi samo želimo da govorimo istinu i da se kazne pojedinci koji su ubijali“- jasno je poručila Begović.
(Nataša Tadić)