Frida Čorbić danas ima 77 godina i porijeklom je iz jevrejske porodice Laufer iz Tuzle. Ime je dobila po svojon tetki, čuvenoj Tuzlanski Fridi Laufer po čijem imenu je nazvana i jedna ulica u Tuzli te most, zajedno sa Enverom Šiljkom.
Kako nam priča, njena mama je preživjela holokaust nad Jevrejima i stradanja kompletne porodice jer su njena tri brata, sestre i majka ubijeni u logoru pa čak i beba iz te porodice. Njihovi životi su okončani u Jasenovcu.
“Mama je ostala jer je preko jednog gospodina Ivice Ledića koji je radio u policiji tuzlanskoj. Tada je bila ustaška vlast. On je bio komšija moje mame i stalno ju je brisao sa spiska. On je 1943.godine njoj rekao: Erna, ja te ne mogu više brisati. Skontali su da imaš još ti”. On ju je upozoravao da hvata veze sa partizanima na Ilinčici”- priča nam Frida.
Njena majka je to i uradila i jednu večer je ostavila dva sina komšiluku koji ih je othranio. Muž je već bio u partizanima. Tako se Fridina majka i spasila.
“Bila ja ranjena na Snagovu, bila u Italiji tri mjeseca u bolnici, transportovali su je avionom na liječenje. Uglavnom, preživjela je rat i jedina je preživjela iz porodice. I što je najvažnije, našla je djecu. Onda sam se ja rodila jer je i otac stigao živ”- ističe Frida. Poslije rata porodica je fino živjela, ali Fridina majka nije voljela pričati o nestanku i uništavanju porodice. Uvijek se bojala, u njoj je bio strah od nekog ponovnog egzodusa. Živjela do početka proteklog rata u BiH. Na Dan sjećanja na žrtve holokausta, Frida se prisjeća sa tugom svoje familije.
“Nije baš lako. Imam njihove podatke i njihova svjedočanstva iz škole njene braće. Jedan je bio oženjen i bio je advokat. Kad uzmem nekada da to listam, nije lako. Posebno kada čovjek uđe u neke godine i posebno kada se dešava rat opet. Ja sam to preživjela sa svojom djecom ovdje u Tuzli”- kaže ova Tuzlanka i dodaje da joj je žao što nema više mladih osoba zainteresovanih za povijest holokausta koja bi se trebala učiti u školama kao i o genocidu u Srebrenici.
“Ja sam primila pet ljudi iz Srebrenice da budu kod mene u kući kada je počeo rat. Holokaust je malo potisnut jer je Srebrenica friška. U školama se ne spominje to. Meni je to žao. Mi smo učinili kad se Napoleon rodio, a ne učimo svoju blisku povijest”- zaključuje Frida.
(Nataša Tadić)