Foto: Senad Pirić
U bratunačkom naselju Glogova danas je obilježena 33. godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima, jednog od prvih masovnih stradanja u ratu u Bosni i Hercegovini. U ovom zločinu, počinjenom 1992. godine, ubijeno je 65 nedužnih civila, među kojima su bili žene, starci i djeca. Zločin je počinjen od strane srpskih snaga predvođenih Miroslavom Deronjićem, koji je kasnije osuđen pred Haškim tribunalom.
Simbolično, godišnjica ovog stravičnog zločina obilježena je upravo na Dan pobjede nad fašizmom – 9. maj – dan kada Evropa slavi poraz nacističke ideologije. Međutim, upravo tog dana 1992. godine, pred očima cijele Evrope, u Glogovoj se ponovio fašizam. Ljudi su ubijani samo zato što su bili Bošnjaci, njihova sela spaljena, a porodice zauvijek razorene.
Prema dostupnim podacima, tokom rata u BiH ubijeno je ukupno 388 Bošnjaka iz Glogove. U genocidu 1995. godine stradalo je njih 210.
Sa govornice u Glogovoj rečeno je da su zločini u ovom mjestu dokaz da fašizam nije mrtav i da je njegovo oživljavanje u našim krajevima započelo upravo ovim i sličnim zločinima.
“Ubice Bošnjaka u Glogovoj nagrađene su slobodom. Necivilizacijski je i nemoguće da neko istovremeno njeguje antifašizam i podržava osuđene ratne zločince. Negiranje genocida i glorifikacija zločinaca je najdirektniji oblik modernog fašizma”- rečeno je.
Muhamed Ibišević je preživio zločine u Glogovi. Prisjeća se da je tog 9. maja rano ujutru bio na stanici, čekajući prevoz na posao.
“Odjednom su počeli pucati sa strane, sa brda na brdo, osjetio sam da nije dobro. Odatle sam otišao kući, mait mi je dala da jedem. Ona mi je rekla da bježim. Ia ja sam krenuo i sreo amidžića Jusufa koji je, također, rekao da odmah idem. nastavio sam dalje. Onda sam sreo Baju Šaćirovića i
sakrili smo se u žbun neki gdje smo bili čitav dan”- prisjeća se Ibišević. Kada je izašao iz žbuna, čuo je plač mlađeg sina te je pronašao suprugu Azru.
“Vidjeli smo sve popaljeno, nismo imali kud. Uzeo sam ženu i krenuo do dajdže Abdurahmana jer je imao odjeće za djecu. Odatle samo otišlo u Veliku Glogovu gdje sam ostavio ženu, a ja sam krenuo do Hamidove kuće. Tu sam sreo Ibrahima koji mi je rekao “bježi, dijete, svi su pobijeni”. U tom momentu nisam razmišljao o tome već sam želiuo ići dalje da vidim šta se dešava”- ispričao je ovaj nekadašnji stanovnik Glogove. Navečer je, zajedno sa preživjelima, sastao se u vodenici te su odlučili pokušali naći sigurnu treitoriju. Sa suprugom se sklonio u jednu kuću u Milačevićima.
“Treći dan mi nije bilo dobro i htio sam ići vidjeti šta je bilo u Glogovi. Krenuli smo i došlii na 200 metara osjetio se miris tijela. Kada sam došao, bila je jedna grupa ubijenih, u rijeci. Tijelo mog
amidžića Jusufa bilo je na pola. Noge su bile u vodi, trup na zemlji. Kod jednog bunara bili su moji amidžići”- kazao je Ibišević i dodao da su mrtve sakupljali i ukopavali pod jednim orahom. Brata je našao, potom. oca koje je, također, ukopao.
“Pao mi je kamen sa srca da znam gdje sam ih ukopao. Da smo imali više ljudi, mogli smo ukopati i mojih pet amidžića. U tom trenutku čovjek je nemoćan da bilo šta uradi”- zaključuje. Preživjeli i članovi porodica i dalje tragaju za istinom i pravdom za svoje najmilije. Preživjeli i članovi porodica i dalje tragaju za istinom i pravdom za svoje najmilije.
U sklopu programa obilježavanja, prisutnima se danas obratio mjesni imam Hariz ef. Čomić, a prigodnu ilahiju izvele su članice hora „Đulistan“. Prisutni su proučili fatihu i položili cvijeće na spomen-obilježju ispred džamije, a zatim su posjetili i lokalitet masovne grobnice u kojoj su
pronađeni posmrtni ostaci 40 mještana.
Skupu su prisustvovali brojni zvaničnici, među njima i Ahmed Omerović, ministar obrazovanja i nauke u Vladi Tuzlanskog kantona, narodni poslanik Ramiz Salkić, predsjednik Skupštine opštine Bratunac Izudin Alić, te predstavnice i članice Udruženja „Žene Podrinja“.
(Balans)