Foto: Balans
U blizini Osnovne škole Kreka u Tuzli, nalazi se hrast lužnjak star više od 330 godina. Na njega je utisnuta pločica s natpisom kako je riječ o spomeniku prirodnog naslijeđa starosti oko tri vijeka.
Radi se o hrastu lužnjaku (quercus robur) koji je spomenik prirodnog naslijeđa zaštićen od strane Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona još od 1987. godine. Njegova starost procjenjuje se na preko 300 godina. Ovaj primjerak hrasta jedan je od najstarijih, najvećih i najljepših na širem području.
Ovaj hrast je simbol ovog dijela grada Tuzle, posebno Osnovne škole Kreka.
Hrast Lužnjak je inače raste do 40 metra, ima slučajeva i do 50. Stablo može imati promjer i do 3 metra. To je dugovječno drvo koje može doseći starost od 500 do 800 godina. Krošnja mu je široka, nepravilna i dobro razgranata.
Kora mu je u mladosti glatka s laganim sivo-zelenkastim sjajem, a kasnije uzdužno ispuca. U starosti postaje debela (i do preko 10 cm), sivosmeđe boje i uzdužno ispucala dubljim (do 3 – 4 cm), a poprečno plitkim brazdama.
Hrastovina je tvrda, žilava, vrlo trajna i dobro se obrađuje. Koristi se za različite svrhe: kao građevinsko drvo, za željezničke pragove, grede i stupove. U unutrašnjem uređenju, od nje se izrađuju različite vrste podnih obloga, izrađuju se stepenice i namještaj. Visokokvalitetna hrastovina se koristi za izradu furnira a od nje se izrađuju i vrlo kvalitetne i cijenjene bačve. Osim toga, ona je i jako dobro ogrjevno drvo.
Ranije se žir u hrastovim šumama koristio za prehranu stoke i u tom su pogledu hrastove šume bile jednako značajne kao i radi korištenja drveta. Zbog gorkih sastojaka i svojeg trpkog okusa hrastov žir ima ograničenu primjenu kao ljudske hrane, iako postoje mogućnosti da se ti nedostatci uklone ili barem ublaže, ali je vrlo hranjiv za životinje. U dobrim godinama su ljudi vodili svinje u hrastove šume i tovili ih žirom.
Osim toga, nekad se hrast lužnjak, odnosno sastojci iz njegove kore, koristio i za štavljenje kože.
(Balans)