Mirzeta Hurića možda niste nikada vidjeli ali ste zasigurno, ukoliko gledate televiziju, morali pročitati njegovo ime u potpisu snimatelja, bilo to na Televiziji Tuzla nekada ili RTV7 u posljednjih desetak godina.
Mirzet je u medijske vode uplovio, sada već davne, 1996. godine. Kaže, sasvim slučajno, na nagovor prijatelja prijavio se za posao snimatelja u lokalnoj Tuzlanskoj televiziji.
„Ja sam nakon završetka Muzičke škole, malo prije rata, počeo raditi kao harmonikaš u lokalnim restoranima. Bilo je to vrijeme blagostanja. 1992. godine počinje rat i ja sve godine rata provodim u Armiji BiH. Kad je rat završio, godinu dana sam se, da tako kažem, tražio. Nisam imao posla nikakvog, a imao sam kameru kući. TVT je tražila čovjeka koji ima kameru da radi kao snimatelj. Otišao sam se prijaviti sa namjerom da provedem tu nekih par mjeseci do godinu, dok ne vidim šta ću sa sobom. Međutim, kako to obično biva kad ne planiraš, desi se kao meni. Bilo mi je lijepo u tom periodu, bilo je tada u toj televiziji nas oko 70. Vezao sam se za ljude, stvarao prijateljstva, poznanstva. Dok sam trepnuo prošlo je 26 godina“ – priča Hurić za portal Balans.
U karijeri dugoj dvije i po decenije Mirzet je snimio hiljade tv priloga. Kao njemu najupečatljivije ističe put u Pariz, tik poslije rata, dok ovdje ratne rane nisu bile ni zamladile otišao je u svijet koji je pun blještavila, turista, trgovina, a kod nas jedva da je bilo i struje. Također, kao važne događaje, a koje je zabilježio kamerom, smatra početak povratka u Podrinje.
„Snimao sam te ljude u Podrinju, koji su, iako im je sve sve spaljeno i porušeno, u oku imali neku nadu u bolje sutra, te su priče ostavile na mene jak utisak“ – daje Hurić.
Mirza među kolegama važi za duhovitog, zabavnog i kolegu od povjerenja. Raduje ga da je to tako.
„Malo mi je nezgodno pričati o sebi u tom smislu, ali drago mi je da nekim svojim humorom nasmijem kolege. Drago mi je ako sam u prilici i da nekome pomognem nekim savjetom, da saslušam čovjeka. Iako je naš posao takav kakav jeste, stresan i ubrzan, bude prilike da i sjednemo, popričamo, popijemo kafu. Mislim da je moje veliko bogatsvo to što imam širok krug ljudi sa kojima mogu popiti kafu i porazgovarati. Drago mi je i to da od nekoliko stotina ljudi sa kojima sam radio kroz karijeru, ni sa kim nisam imao neki problem ili svađu“ – ističe Mirzet.
Hurić je u Televiziji Tuzla radio punih šesnaest godina, posljednje godine u ovoj kući, blago rečeno, nisu vrijedne pomena, a zbog stanja u ovoj televiziji koja je na kraju završila u stečaju, a Mirzet je prešao u Gradsku RTV7, gdje i danas radi.
„Mene je pozvala direktorica Jasna Kapetanović i pitala da li bih prešao sa TVT u RTV7, tada se zvala Radio Tuzla. Bez puno razmišljanja sam prešao i evo već skoro deset godina sam tu. Organizacija televizije je dobra, mislim da smo kao televizija i redakcija dosta kompaktni. Stanje u prijašnjoj firmi TVT mi sada pomaže da se osjećam relaksirano i da sam zadovoljan ovdje. Imam dobre kolege što je također jako važno za sredinu u kojoj radite“ – priča nam Mirzet.
Podrška porodice mu je značila puno. Provođenje vremena na poslu u toku svih značajnih datuma, za televizijskog radnika je normalna pojava.
„Ja sam desetak godina, svaku Novu godinu, Bajram i sve druge praznike provodio na poslu. Podršku, prije svega supruge, sam uvijek imao. Što mi je svakako značajno. Danas imamo dvije kćerke i živimo miran i skladan život“ -kaže Hurić.
Kolege i prijatelji koje je stekao u proteklih 26 godina, ono je zbog čega ne žali što je ostao u ovoj branši, za koju kaže da ga je obogatila duhovno, dok materijalno, priča kroz šalu, stagnira.
Šta o Mirzetu Huriću kažu kolege?
Senada Huremović Ahmetović: Mirzet Hurić je prije svega odličan prijatelj pa tek onda kolega kamerman. Na poseban način ulijeva vedrinu u ljude, a plemenitost koju posjeduje olakšava i one najveće poslovne prepreke. Profesionalno iskustvo nesebično dijeli sa drugim kolegama. Ono sto ga čini još posebnijim je smisao za humor pa su kafe pauze, uvijek ispunjene smijehom i dobrim raspoloženjem.
Aleksandra Andrić: Mirza je prije svega dobar čovjek. Pošten, iskren, dobar drug. Mora biti pravedno pa i ako je na njegovu štetu. Mnogo ga boli nepravda sa kojom živimo. U poslu je pravi profesionalac. Ono što ga posebno krasi je humor. Mnogo je zabavan i ja, zbog njega, često “oplačem” od smijeha. Od svega napravi šalu i teške dane u redakciji čini lakšim i zabavnijim.
Irma Isić Krdžalić: Kolega Mirzet Hurić je neko na koga se čovjek može osloniti u životu, kako privatno tako i poslovno. Odgovoran u svom poslu, korektan, pošten čovjek. Često nas do suza zna nasmijati u redakciji, i oraspoložiti svojim humorom u nekim izazovnim vremenima. O njemu dovoljno govori činjenica da ga čovjek može nazvat u pola noći, ako mu treba pomoć, bilo to privatno, ili poslovno. Insan u pravom smislu te riječi. A posebno volim popit njegovu kafu koju napravi.
Azra Muderizović Redžić: Iz mog iskustva Mirza Hurić je prijatelj prije svega, a zatim kolega, koji će saslušati svaku situaciju, problem ili lijep događaj, iskreno će posavjetovati ili se skupa radovati. Njegov humor vam jednostavno popravi dan pa i kada ste u poslu, na terenu i u nekim stresnim situacijama – najradije biste da je to s njim. Jednostavno, ako vas je pustio u svoj svijet i društvo, sretna ste osoba. Na njega se uvijek možete osloniti. Dobar je kolega, odličan kamerman, uvijek sa inicijativom i posvećen svakom zadatku. Daje svoj maksimum da ono za što je zadužen bude najbolje.
Renata Kulić: Naš Mirzet Hurić dobar je kolega, istinski profesionalac, još bolji čovjek velikog srca. Ne postoji situacija u koju ne može unijeti dozu humora i problem tako učiniti manjim. Ne govori mnogo, nikada se ne nameće, ali je teško zaboraviti ono što kaže. Razmišljam, koliko bi svijet bio bolje mjesto kada bi bilo više ljudi poput našeg Mirze.
Priču o Mirzi Huriću, iz perspektive autora ovog teksta, bilo bi šteta završiti drugačije od toga da je u pitanju, ljudina, prije svega.
(Balans)