Foto: Balans
Zova je većinom drvenasta biljka, dok se rjeđe mogu naći kao zeljaste višegodišnje biljke, a pored nekoliko narodnih imena u BiH se najviše koristi ime za ovu biljku zova. Poznato je 40-tak vrsta zove, a sve su pripadnice roda Sambucus. Rasprostranjene su uglavnom na sjevernoj hemisferi.
Poznata su višestruko korisna svojstva zove. U kori se nalazi tvar koja štiti čovjekovo tijelo od napada virusa, plod je bogat vitaminom C i njegov potencijal za ljudsko zdravlje tek treba istražiti. U BiH naročito u ruralnim sredinama se zova koristi samo u proizvodnji soka i kao sušena, dok se u drugim zemljama odavno koristi za potrebe farmaceutske i prehrambene industrije. Zova se može koristiti i u ukrasne svrhe. Služi i kao bioindikator, jer uspijeva u pojačanim uvjetima onečišćenosti zraka pa je pokazatelj povećanog zagađenja u prostoru.
Može se razmnožavati generativno (sjemenom) i vegetativno (reznicama). U komercijalne svrhe zova se vegetativno razmnožava pri čemu se koriste zrele, zelene i poluzelene reznice.
Većina se vrsta zove navodi kao otrovne biljke. Otrovni su nezreli plodovi Sambucus nigra, a toksini se nalaze i u kori, listovima i mladicama. Sadržava tri toksina – sambunigrin, prunasin i holokalin. Indikatori otrovanja zovom su mučnina, povraćanje i proljev, bolovi i grčevi u trbuhu.
(Agroklub)