Foto: NKP.ba
Na mezarju Kovačevići u Gornjim Živinicama, danas je klanjana dženaza Emiru Mešiću.
Posljednjem ispraćaju Emir Mešića prisustvovalo je stotine građana, prijatelja, rodbine, poznanika.
Iza Mešića su ostali roditelji, troje djece i supruga.
Emir Mešić, jedan od najpoznatijih prijavitelja korupcije u BiH, biće sahranjen sutra u naselju Kovačevići u Živinicama. Njegova smrt u 41. godini dirnula je mnoge, a i pokazala da dokazivanje istine u Bosni i Hercegovini ima svoju cijenu, u njegovom slučaju visoku.
Emir Mešić je prijavio korupciju u Upravi za indirektno oporezivanje, u kojoj je i radio. Zbog svega toga je bio izložen disciplinskim postupcima, suspendovanju, ali i otkazu. Uprkos svemu, bio je hrabar i javno progovirio. Sistem ga nije zaštitio.
Protiv njega su vođena tri disciplinska postupka za kršenja pravila i rušenja ugleda Uprave zbog iznošenja informacija u javnost te njegove uloge u nabavci higijenskih sredstava za Granični prijelaz Rača. Kažnjen je degradacijom na niže radno mjesto zbog teže povrede radne dužnosti, a kasnije je u drugom postupku dobio otkaz.
U obrazloženju presude kojom je izgubio posao u UIO stoji da je osnova presude interni pravilnik koji zabranjuje zaposlenicima javno iznošenje stavova bez odobrenja. Sud je u Mešićevom slučaju pokazao kako je interni pravilnik Uprave za indirektno oporezivanje BiH iznad Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, takozvanih „zviždača“.
Ukratko, Mešić je platio cijenu ukazivanja na korupciju, a država nije stala iza njega, štaviše, okrenula mu je leđa i pokazala da se u ovakvom sistemu ne isplati „bosti sa rogatim“.
Emir Mešić nije bio samo zviždač, već simbol jednog šireg problema, nebrige države koja na papiru štiti prijavitelje korupcije, ali ih u praksi ostavlja na vjetrometini. Emirov slučaj je, mnogi se slažu, urnek onoga šta čeka sve ostale prijavitelje korupcije u državnim firmama.
(Balans)